Iva Ivec: Krava i mrav

Na jednoj livadi punoj cvijeća nalazila se životinjska škola. Mudra učiteljica Sova svaki dan je vrijedno poučavala svoje učenike. Đaci životinje sjedili su u klupama kao u vrsti, od najmanjeg do najvećeg, kako ne bi jedni drugima zaklanjali pogled do ploče na starom hrastu. U prvoj klupi sjedio je maleni Mrav, a u zadnjoj Krava.

Maleni Mrav uvijek je marljivo učio i stalno držao svoju ručicu u zraku. Domaće zadaće pisao je uvijek na vrijeme, a iz svakog ispita dobivao petice. Svi su ga nazivali razrednim “štreberom“, a uz to je i vrlo neugledno izgledao onako sav crn. Krava je pak bila vrlo popularna. Dolazila je iz jedne bogate obitelji. Uvijek je imala izobilje hrane, modne dodatke poput naušnica u nosu i novih cipela na kopitima. Krava nije voljela nastavu, samo odmore u školi kada su se svi okupljali oko nje. Kada je učiteljica predavala, Krava je u zadnjoj klupi spavala. Iz znanja je uvijek dobivala loše ocjene, a tješila se da ne možeš biti i pametan i lijep. Kako je nastavna godina dolazila kraju, tako je učiteljica Sova odlučila nešto poduzeti. Na razgovor je pozvala Kravinog oca Bika. Kada je čuo da njegova draga kći možda padne razred, jako se razljutio. Odlučio je da Krava mora dobiti kaznu. Učiteljica se, naravno, nije s time složila. Preporučila je da Kravi u učenju pomaže najbolji učenik u razredu, mali Mrav. Zauzvrat je otac Bik odlučio cijelom mravinjaku pokloniti vreću pšenice. Mravić se već sljedeći dan nakon škole marljivo primio objašnjavanja. Krava je kolutala očima i govorila da je ona preglupa da bi to uopće mogla razumjeti. Tada je Mravić shvatio da neće biti uspjeha ako Krava sama ne odluči da želi učiti. Otkrio joj je svoju tajnu i tako promijenio njezino mišljenje. Rekao joj je da ni on baš nije tako jako pametan. Mnoge stvari ni on odmah ne razumije, već često dugo u noć sjedi za knjigom i pokušava shvatiti o čemu je riječ, a pomoć traži i od svoje mnogobrojne starije braće. Objasnio joj je da za uspjeh koji put treba puno upornosti i truda te da će i ona sigurno uspjeti ako posluša njegov savjet.

Ubrzo je došao i kraj nastavne godine. Krava je svaki dan nakon škole još dugo ostajala s Mravom u školskoj klupi i zaista se trud isplatio. Završni ispit napisala je s osmijehom na licu i dobila vrlo dobru ocjenu. Mravić je samo skromno rekao da Krava nije bila glupa, nego samo lijena i sada je svojim trudom i marljivošću svima pokazala da i ona može uspjeti. Otac Bik i učiteljica Sova bili su jako ponosni na oba đaka.

Iva Ivec, 5. razred

OŠ Novi Marof, Novi Marof