Kim Košir: Dabar pokvarenih zuba

Pored sela u listopadnoj šumi živjelo je puno životinja različitih vrsta. Te su životinje živjele u miru i skladu, voljele su primati nove životinje u šumu. Jednog se dana u šumu doselio dabar. Glavni leptir te šume, leptir plavac, obišao je cijelu šumu ne bi li doseljeniku dabru pronašao savršen dom. Kada ga je doveo do potoka, dabar je konačno bio zadovoljan. Ondje je počeo brusiti zube rušenjem stabala i počeo je graditi branu.

Jednog je dana gospođa roda šetala uz potok. Kada je došla do dijela gdje se nalazi dabrova brana, čula je glasno vikanje. Prišla je brani i pozvala dabra, a on je odmah izletio iz potoka. „Čula sam krikove, jesi li dobro?“, upita roda. Dabar je izgledao jako tužno, bio je znojan i blijed. Reče joj: „Ne, nisam dobro, bole me zubi! Ne mogu jesti, ni pričati kako treba!“ Roda mu objasni da ga bole zubi jer cijele dane brusi zube i ruši drva. Zatim ga odvede u šumsku ambulantu. „Srećom sam baš mislila na tebe, baš ja šumska zubarka!“, reče zadovoljno roda. „Otvori usta da vidim u čemu je problem!“, reče. Kada dabar otvori usta, roda u čudu progovori: „ Pa ti uopće ne pereš zube, samo glođeš ta drva koja tvoje zube još više pokvare. Evo, dat ću ti ovo! To su četkica i pasta za zube, moraš zube prati svaki dan, ali štedljivo s vodom! Natoči vodu u čašu i koristi je prilikom pranja, znaš…voda je dragocjena i trebamo ju štedjeti kako bi ju sve životinje i svi ljudi, biljke mogle koristiti godinama unaprijed! „Ali ja već sve to znam, znam da moram prati zube!“, reče ljutito dabar. „Zašto ih onda ne pereš, ako smijem pitati?“, upita roda. „Zato što su paste za zube jako žarke i gorke, a bojim se da će mi četkica jednostavno izgrebati i uništiti zube!“, reče dabar u plaču. „Ako je tvoja pasta žarka, dat ću ti jednu blažu i nemoj se bojati četkice, ona će ti samo počešati zube i zajedno s vodom napraviti pjenicu.“, objasni roda.

I tako dabar krene kući razmišljajući kako je zubarka roda sretnica što ne mora prati zube kad ih u kljunu nema. Nekoliko tjedana kasnije gospođa roda šetala je uz potok, a kada je došla do dijela gdje se nalazi dabrova brana, opet je nešto čula. No, tog je dana čula pjevanje. Dabar je bio jako sretan što je poslušao rodu, zubi su mu se popravili, a on je imao najljepše i najbjelje zube u šumi!

Kim Košir, 7. razred

OŠ Gornji Mihaljevec