Filip Zadravec: Basna o psu i mačku

Bili su jednom jedan pas i mačak, pas je bio živahan, rano se budio i volio je svojeg čovjeka, dok je mačak bio lijen, tratio je dane spavajući na prozorskoj dasci povremeno se okrećući u smjeru sunca. Jednoga dana pas je povikao mačku: „Daj, diži se! Što si tako lijen, po cijele dane samo spavaš na tom prozoru. Ja bih se igrao!“ „Ne želim i neću!“, odvratio je mačak. „Što se uostalom ti toliko brineš o meni i mom spavanju? Ja sam barem lijep i čist dok si ti pun prašine i blatnjav.“ Pas se rastužio i otišao. Sljedećeg dana kada je vlasnik hranio psa, pas je veselo lajao i mahao repićem dok je mačak sporo ustao, lagano se protegnuo i sporo odšetao do svoje zdjelice visoko držeći glavu i gledajući čovjeka kao da je čovjek lijen i kriv što njegova zdjelica nije puna.

Jednoga dana čovjek je ostavio upaljenu peć i hrana na peći se zapalila. Pas je vidio dim i vatru pa je počeo lajati. Mačak je samo zapjevao i zaderao se: „Daj šuti!“ Pas je nastavio lajati i uzbunio čovjeka. Kad je čovjek došao iz svoje sobe, vidio je da mu kuća gori, uzeo je psa i otišao daleko od kuće nadajući se da će se mačak sam izvući jer takve su mačke. Mačak je osjetio dim, ali se nije pomaknuo jer je mislio da će čovjek to srediti sve dok nije bilo prekasno. Mačak je izgorio zajedno s kućom.

Pouka basne: Nemojte biti lijeni kao mačak

                      jer bi vam se mogao sakriti nade tračak…

                      kao pas vi budite prijatelji dobri

                      jedni o drugima brinite svi!

Filip Zadravec, 8. razred

OŠ Gornji Mihaljevec