Luka Tomašić: Potok
Bio jednom jedan dabar Mirko, on je bio veseo i zaigran. Živio je kraj potoka s prijateljima. Njegovi prijatelji su roda Milica i leptir Marko Plavac. Svakog dana zajedno su se igrali ili pomagali dabru Mirku u izgradnji brane.
Kad bi gradili branu, dabar bi donosio drva, roda grančice, a leptir bi ih promatrao iz zraka. Uvijek kad bi završili, otišli bi spavati, ali taj dan Mirko je povikao: „Auto nam prilazi, bježmo!“. Brzo su otrčali doma jer su se bojali. Nisu mogli spavati jer je nešto bučilo vani. Sutradan kad su se probudili, vidjeli su da ljudi vani grade kuću pokraj potoka. To im nije bio problem u početku, ali kasnije su vidjeli da to nije dobro jer su ljudi gotovo uvijek bučili i svugdje ostavljali smeće. Svakog je dana sve više i više smeća bilo u prirodi i potoku. Troje prijatelja više nije imalo dovoljno hrane i pitke nezagađene vode. Bili su nesretni. I tako su ljudi istjerali jadne životinje s potoka na kojem su one odrastale i provodile jako puno vremena zajedno. Mirko, Milica i Marko Plavac napustili su potok i krenuli u svijet. Došli su daleko od doma, u Republiku Hrvatsku! Na svakom koraku mogli su pronaći neku baru, rijeku, jezero…no, najljepše im je bilo oko rijeke Mure. Na jednom rukavcu te rijeke smjestili su se i skrasili nadajući se da ljudi neće opet doći…
Jednoga dana opet su došli ljudi. Nosili su sa sobom fotoaparate, nekakve druge sprave i bučili su, no nije to bilo jako glasno kao nekada. Trojka se bojala, opet su strepili za svoj dom, ali ubrzo su uvidjeli da ljudi oko Mure ne grade kuće, već spremaju smeće u crne vreće i postavljaju hranilice za divljač. Svo smeće koje su napravili, pokupili su i odnijeli sa sobom na reciklažu. Dabar Mirko je odahnuo. Mogao je zamisliti rodu Milicu i nagodinu kada se vrati iz toplijih krajeva i svije gnijezdo, a Marko Plavac se već pobrinuo za potomstvo pronašavši veliku ljubav kraj Mure.
Pouka basne: Ne zagađuj prirodu,
viknimo u glas,
recikliraj sve što znaš
to je svima spas!
Luka Tomašić, 7. razred
OŠ Gornji Mihaljevec
