Sova

Probudila sam se i nisam znala gdje se nalazim niti tko sam ja. Odlučila sam pitati ljude gdje sam. Šetala sam ulicom i srela sam neku ženu. Pitala sam je hoće li mi pomoći. Čudno me pogledala i rekla mi da krenem za njom. Počela sam paničariti.  Nisam znala gdje me vodi, ali nisam odustala. Stigle smo u neku šumu gdje je ona imala dom. Ušle smo unutra…

Prvo me pitala kako se zovem. Nisam joj znala odgovoriti. Već je znala što mora napraviti. Odvela me u prostoriju iza kuće. Dala mi je sat koji odbrojava. Rekla mi je da joj za dvadeset i četiri sata donesem nešto što vrijedi. Rekla sam da ja joj nemam što dati. Odgovorila mi je da se u životu moram snaći i da imam dovoljno vremena.

Nisam znala što joj mogu dati. Imala sam malo vremena. Sjedila sam na klupi i razmišljala. Pogledala sam oko sebe, ali nisam znala što njoj može biti vrijedno. Prošlo je nekoliko sati. Otišla sam šetati i ugledala prelijepu sovu. Uzela sam je pod ruku sam i odnijela je nepoznatoj ženi.

Ona se počela smijati. Htjela sam joj objasniti zašto sam donijela baš sovu. Dopustila je da to učinim. Rekla sam: „Sovu sam ti donijela jer danju spava, a noću je budna. Ona ti može biti prijatelj jer ti danju hodaš i vraćaš se doma noću. Imat ćeš s kime pričati.“ Nije bila zadovoljna s poklonom. Rekla je da to njoj ništa ne znači. Otišla sam van suznih očiju, ali ipak nisam odustala.

U zalazak sunca, sjedila sam sa sovom kraj jezera. Ona se pretvorila u prelijepu djevojku Rekla mi je da se ne bojim jer je na nju netko bacio kletvu i tako je postala sova. Pitala me što radim tu.  Objasnila sam joj da mi treba nešto vrijedno kako bih saznala tko sam. Rekla je da će mi pomoći i da odmah krenemo kod one nepoznate žene.

Stigli smo do kuće. Žena je pogledala djevojku, ali mi nije povjerovala da je to sova od prije. Djevojka se tada opet pretvorila u sovu. Nepoznata žena mi je povjerovala. Bila je jako sretna jer će imati prelijepu djevojku s kojom će moći pričati. Uzela je sovu i rekla da je moja obitelj u Austriji. Saznala sam da imam i sestru i mlađeg brata. Pitala sam je kako se zovem. Odgovorila mi je da će mi to reći moji roditelji. Htjela sam im se odmah vratiti, ali nisam znala kako. Nepoznata žena je uzela svoj čarobni štapić i vratila me njima.

Romana Gušani

OŠ Šijana, Pula