Kako knjiga završava
Na jedan sunčan dan, moji roditelji i ja, odlučili smo otići u Motovun. Putovanje je trajalo malo manje od sat vremena. Kada smo došli, prošetali smo se po Motovunu, a zatim su moji roditelji otišli do trgovine kako bi nešto pojeli. Čekala sam ih ispred, no moju je pažnju privukao stari bunar koji se nalazio na početku šume. “Samo ću nakratko otrčati do njega i vratiti se”, pomislila sam. Kada sam pogledala u bunar, shvatila sam da je voda u njemu ljubičasta. Odjednom sam se onesvijestila.
Probudilo me glasno koračanje. Shvatila sam da me netko nosi na ramenu. Bio je to div Jože iz lektire koju sam nedavno pročitala. Kada je shvatio da sam se probudila, spustio me na tlo i rekao da me našao pored bunara kako spavam. Budući da je padala kiša, odlučio me povesti sa sobom. Rekao je da mora poći za Civettom i providurom. Došli smo do vijećnice gdje su odlučivali o njegovoj sudbini. Jože bio pomalo tužan jer se sjetio kako su njegovu obitelj, to jest sve divove, poubijali. Htjela sam što prije popričati s Liberatom da mu objasnim što ga čeka. Tako sam sačekala dio priče kad će Jože početi pomagati ljudima pronaći zlato.
Došla sam do dijela kada je Jože već otišao i kada su napravili ugovor o zemlji. Napokon sam dobila priliku pričati s Liberatom. Objasnila sam mu što će mu se dogoditi ako ode do Jože. Prvo mi nije vjerovao i mislio je da sam samo neko dijete koje ga zafrkava, ali mu nije bilo svejedno. Odlučio je otići i izgladiti stvari. Ipak je Jože bio samo dobroćudni kmet. Liberat je prije toga, svim kmetovima koji su bili s njim, rekao da počnu graditi svoje kuće. Ako bude imao sreće ovdje će svi zajedno živjeti. Liberat se smirio i polako krenuo prema Joži. Nakon nekoliko sati, njih dvojica, vratili su se zajedno.
Sada je slijedio razgovor sa starim divom. Jože je odmah trebao krenuti, ali mi je dopustio da prvo popričam s njim. Rekla sam mu da će ga vojska poraziti i ostat će bez ičega, ukoliko se ne postigne dogovor o podjeli. Znala sam da mu se to ne bi dogodilo, ali željela sam nekako pomoći. Iznenada me ulovio strah. Razmišljala sam kako ću se vratiti kući svojim roditeljima. Stari div se prvo premišljao, ali je, na kraju, odlučio da će sve dijeliti. U svojih tristo godina, Jože je napokon bio slobodan i sretan. Razgovarala sam i s Civettom koji je, nakon premišljanja, odlučio da neće gnjaviti divove ako ne budu više dolazili u Motovun.
Nisam znala kako se vratiti kući. Jože se nije htio vraćati u Motovun kako ne bi opet nastali problemi, ali me je uputio kako da dođem do bunara. Vratila sam se, ponjušila vodu i ponovo se onesvijestila. Mama i tata zabrinuto su me budili. Pomislili su da sam predugo bila na suncu pa sam se zbog tog onesvijestila. Morala sam otići u bolnicu gdje su mi rekli da sam potpuno zdrava. Bila sam sretna što sam pomogla da se sve riješi na lakši način. Malo me, ipak, kopkalo što će sada biti prepirke kako knjiga završava.
Elena Brletić
OŠ Šijana, Pula
