Petra Vinković: Cijeli svijet pod nogama

Bila sam još mala djevojčica kad mi je mama rekla da nisu svi ljudi dobri i onakvi kakvi se čine. Nisam ju baš najbolje razumjela jer se nisam sretala s lošim ljudima. Kao i sva djeca, dosta sam lako raspoznavala, rekla bih, osjetila kada su ljudi loši. To sam shvatila onaj dan kada sam vidjela susjedu kako baca nešto u posudu s hranom psa drugog susjeda, iako nisam znala što, osjetila sam da moram reći mami. Bila sam u pravu, susjeda je doista stavila neki otrov u hranu. Mogu samo reći da se ubrzo preselila nakon što su i drugi susjedi shvatili da je ona kriva za neke nedaće u njihovim dvorištima.

Sada, u ovom trenutku sjedim na balkonu i gledam baš u kuću te susjede koja se preselila. Na prvi pogled, kuća je bila kao i svaka druga u ovom susjedstvu. Mala, bijela, uobičajene okućnice, ali tko bi rekao da je takva mala slatka, obiteljska kućica skrivala takvo zlo u sebi. Zato ne dajte da vas izgled prevari.

Svatko je imao barem jednu takvu osobu u svojem životu. Na primjer moja srednja škola. Svi imamo onu jednu, na oko predivnu dragu djevojku u svojoj okolini, koja zrači „pozitivnom“ energijom sve dok ju bolje ne upoznaš i shvatiš da je zapravo jedina osoba koja ti narušava pozitivnu energiju baš ona.

Naravno, ne postoje samo loši ljudi i loše osobine. Tu su i oni dobri ljudi koji vaš svijet čine boljim mjestom. Koliko god vam se sviđa kada je netko „hrabar“ dok čini glupe stvari, duboko u vama više volite osobe koje ne rade glupe stvari. Ne, te osobe nisu manje hrabre, naprotiv, one se susreću sa stvarnim životom i suočavaju se s njima i da, to ih čini hrabrima.

Hajde djevojke, znam da vam se u srednjoj školi sviđao barem jedan od onih loših dečki. Meni se isto sviđao jedan, sve dok mi nije slomio srce, a onda sam shvatila da je to najbolja stvar koja mi se desila u životu.

Znajući kakvi su dečki u srednjoj školi, još uvijek pomalo djetinjasti, nade sam polagala u život kada sam krenula na fakultet. Upisala sam pravo i zbog mnogo učenja nisam imala vremena za traganjem ljubavi. Zato je ljubav došla meni na vrata. Sjećam se, ubijala sam se s nekim predmetom koji mi nikako nije išao kada se zvono na vratima oglasilo. Sjetila sam se da bi to mogla biti moja pizza jer nisam ništa jela cijeli dan.

Uzela sam novce, onako u pidžami i raščupane kose, s naočalama na vrhu nosa, otvorila sam vrata i izašla ispred. Dečko, ma komad i pol, držao je moju pizzu u rukama. Pozdravila sam ga spontano i dok smo razmjenjivali novce, neobavezno smo razgovarali. Sjećam se, pitao me je l’ imam težak dan, a ja sam mu rekla da učim za faks. Znam i da sam mu rekla na koji faks idem te da i on ide na isti samo treću godinu i da, ako trebam pomoć samo mu se javim. Ostala sam iznenađena. Pružio mi je kusur i otišao.

Htjela sam povikati za njim da mi je ostavilo višak novaca, a onda sam shvatila da papirić koji držim u ruci nije novčanica već njegov broj mobitela. Evo vam još jednog primjera da ne sudimo knjigu po koricama. Dečko nije samo bezvezan dostavljač pizze, nego student prava koji zarađuje za život. Vraški zgodan student.

Danima sam razmišljala kako da ga pozovem, ali kada sam shvatila da mi stvarno treba pomoć, odlučila sam se nazvati ga. Trebalo mi je petnaest minuta da razmislim što da mu kažem. Mislila sam si pa ne mogu ga samo tako nazvati i reći „Hej ne znam kako se zoveš, ali neki dan si mi dostavio pizzu  i ponudio pomoć oko faksa.“ Kada sam tu rečenicu izgovorila, shvatila sam da i nije tako loša ideja, ali ja ne bi bila ja da nisam rekla sve naopako.

Na kraju, dogovorila sam se s njim. Pomogao mi je te zapravo sam ga bolje upoznala i pogodite što. On je bio ona dobra osoba u životu koja mi je trebala. Poslije toga smo izlazili, bili u vezi, a sada.

Sada je u našoj kući i uspavljuje naše dijete, dok ga ja čekam da popijemo kavu. Obožavam pričati s njim jer, iako je dobrica, nije bez veze završio pravo.

Vidite, kada u životu sretnete dobro i zlo, kada porazite ono zlo, dobro uvijek ostaje. I da, lagala sam da mi je slamanje srca od strane lošeg dečka najbolja stvar u životu. Najbolja stvar mi je ovo što imam sad, svoju obitelj jer kad imaš ono nešto što te drži jakim kroz život, e onda, onda imaš cijeli svijet pod nogama.

Petra Vinković, Petrinja