Petra Kerman: Oblak
Ljudi su u posljednje vrijeme primijetili neke čudne promjene u vremenu. Kada god bi oni bili sretni, pojavila bi se kiša. Pojavio bi se oblak koji je sretne ljude, odjedanput učinio nesretnima. Činilo se kako je samo želio ljudima uništiti dan tako da ih zalije kišom. Njemu je to bilo itekako zabavno. Vidjeti ljude kako se živciraju i kako gube smiješak na licima. Ljudima to nije bilo ni upola zabavno kao njemu. I tako u nedogled, oblak je putovao svijetom i kvario ljudima raspoloženje. Tako dugo dok nije došao do neobično odjevene djevojke s osmjehom na licu. Pomislio je kako je ona laka meta da joj makne osmjeh s lica. No, prevario se. Djevojka se na kapi njegovog pljuska samo nasmijala i u sretnom tonu nastavila dalje. Oblaku nikako nije bilo jasno sto se događa. Samo je ispustio sve svoje kapi kiše kada je pratio djevojku sa smiješkom na licu. Nikako ga nije mogao maknuti. Tada se u njemu nešto prelomilo. Odjednom nije mogao shvatiti zašto to radi. Zašto mu je cilj uništiti nečiji dan? Nečiji sretan trenutak? Dugo je razmišljao o svojim prijašnjim postupcima. I došao je do zaključka. Shvatio je da je zaista on taj koji je nesretan i taj kojemu je nestao osmjeh s lica. Nije sebi prije htio ovo priznati. Od tog trenutka, pratio je sretne ljude i upijao njihove osmjehe. Nije kvario njihove dane. Bio je ponosan na njih. Prateći jednog čovjeka s osmjehom, zaletio se u svog, još ne znajući, najboljeg prijatelja. Prijatelja koji kvari osmjehe sretnim ljudima. Prijatelja s istom prošlosti kao njegovom. Bio je tužan zbog tog. Bio je također i ljut na sebe što je i on to radio. Želio je porazgovarati s njime, no nije imao previše hrabrosti. No, skupio ju je. Otišao je do njega te nije očekivao oni što ga je dočekalo. Oblak je prema njemu bio ljubazan. Puno ljubazniji nego prema ljudima. Svidjelo mu se to. No, želio je s njime ipak razgovarati o ljudima. Oboje su shvatili da su imali isti problem koji su zajedničkim snaga riješili. Njegov novi prijatelj poslušao ga je i pokušao se promijeniti. I uspio je nakon nekog vremena. Dva nova prijatelja koračala su veselo kroz svijet i upijali osmjehe drugih ljudi. Bez upropaštavanja trenutaka.
Petra Kerman, Lopatinec
