Irena Batišta: Samac

Nebo je prokrvavljeno niskim oblacima, samo sam to uspio uočiti. Vjerojatno zato što jedva otvaram ove teške kapke. Ali ne brine me to. Zasigurno bih negdje trenutno trebao biti, onaj zajedljivi birokrat zasigurno se već ljuti, ali uistinu me ni to ne brine. Opijen sam od doživljaja prošle noći. Debussyjeve mi melodije još uvijek sviraju u glavi, a noge su još uvijek vesele, ni ležeći ih ne uspijevam smiriti. Koliko je samo ića i pića bilo, trpezi nije bilo kraja. Razdragana lica posvuda, najviše onih mladih staraca. I oni su zašli u društvo nakon dugo vremena. Mlade dame u svojim prekrasnim novim haljinama samo su nas zabavljale, međutim ni jedna me nije posebno očarala. Meni je bilo do zabave, raskalašenosti, buke i galame. Takav razvrat meni pruža sklad. Ah, kad bih barem opet to proživio. Uistinu, jedan od ljepših trenutaka moga života. Šteta je jedino što sam ga gledao kroz prozor.

Irena Batišta, Zagreb