Domenika Potnik: Zov izgubljenog pjesnika
Čuj moj zov što iz dubine vapi
čuj moj glas što utišan je dovijeka
jer nijedna moja riječ više se neće ćuti
izreci stranče što ja nisam stigao
te posljednje riječi što na usnama mi zamru
izreci ih ti koji vapaj moj slušaš
da duša mi napokon mirno počine
jer pjesnik sam jadni čija posljednja riječ
u peru osta zarobljena
ispiši je stranče što slušaš
jer za pjesnika nema veće boli
nego kada mu djelo osta nedovršeno
uzmi moje pero i nasljednik moji ćeš postati
neka ne leži bez tinte suho jer još mnoge priče u sebi krije
pokreni ga stranče i ravan ćeš mi biti
sve priče što ih nisam stigao osloboditi u tebe će prijeći
udahni život u likove koji u tišini čekaju
čuj moj zov iz dubine
moj glas što za nasljednikom vapi
podigni moje pero i izgubljene riječi iz ponora vrati
Domenika Potnik, Zagreb