Gabriela Štimac: Soba s pogledom na nebo
Gledaš zvijezde.
Iz kreveta. Kroz prozor sobe s pogledom na nebo.
I ležiš tako u sigurnosti svoje sobe
I gledaš u nebo
I maštaš.
Čak ni ne sanjaš,
Maštaš.
O tome kako bi bilo dotaknuti zvijezdu
Zagrliti plavetnilo neba
Poljubiti Mjesec.
Maštaš.
U sobi s pogledom na nebo to plavetnilo
Postaje crnilo u tvojim očima.
Zato što ne možeš sanjati iz topline
Svoje sobe.
Tek kad se usudiš izaći van,
Na hladnoću zimske noći
I uočiš bijele oblake na tamnoplavom nebu,
Možeš ponosno reći da sanjaš.
Prebrojavajući sjajne zvijezde,
ne vidjevši oblake iza kojih se skrivaju
Ti samo maštaš.
Gabriela Štimac, Perušić