Nikolina Vrzić: Tuga
Kad riječi prenagle,
suza s obraza padne.
Tad pista misli krene,
tad suza suzu stigne.
Jezik je ukočen,
jer osobe se glas vine.
Kao da luk i strijela u srce pogode.
Tad tugu progutaj,
zagrizi zubom,
budi jak!
Ništa nije suza vrijedno.
Nikolina Vrzić, Pula