Ivona Grginčić: Mjesto sakriveno u mislima
Sjedim na klupici,
puna šeprtljavih misli što prolaze mi glavom
dok promatram pejzaž.
Volim slušati zvuk
vjetra,
koji probija
svoj put,
kroz gusto granje
i nešto sitno lišća
što ostade na golim granama samotnim.
Odjednom,
misli mi prekine
zaigrano dijete
bacivši nebitan kamen
u dubine nemirne rijeke,
a zatim me još više zamisli.
Postoji ono jedno mjesto
i kada zaklopim oči,
i kad ih ti zaklopiš,
i svatko ima svoje mjesto.
Kako da ti poklonim dio neba?
Ivona Grginčić, Barilović
