Marina Boršić: Prva jesen jednog lista

Jednog lijepog jesenskog dana četiri lista su se ljuljuškala na grani stabla lipe. Bili su preliveni lijepim zelenim bojama. Jedan upita: „Kada će početi jesen da dobijemo divne šarene boje?“
Tri lista, šumeći, odgovore: „Ne znamo, kada jesen odluči.“
Polako je padala noć. Listovi su usnuli isti san. Svanuo je i novi dan. Probudili su se i ništa im nije bilo jasno. Zbunjeno su gledali jedan drugog i sami sebe. Svi su bili u šarenim bojama kao da im se ostvario san. Djevojčica Tajana je trčala po dvorištu i vikala: „Jesen je došla!“ i tako cijelo vrijeme. Lišće je shvatilo da je jesen odlučila doći, baš taj dan. Došla je sa svojim čarobnim moćima. Pretvorila ih je u šarene listove. Usrećila je djevojčicu i ostvarila listu želju. Jedne noći tri lista su se otrgnula s grane. Pali su na tlo. Četvrtom listu je oslabila peteljka te je i on, plešući, stigao do njih.
Te noći je ježica , imena Bocka, prolazila tu. Ugledala je listove i napiknula ih na svoje jako špičaste bodlje. Probudilo ih je to probadanje. Sve ih je boljelo.
„Gdje smo?“  – pogledali su i vidjeli da su na ježici.
„Gdje nas nosiš?“
„Nosim vas u svoju jazbinu…“
„Nemam na što staviti svoje mladunce.“
„ Možeš nas odnijeti ježićima.“ – slože se listovi. Odmah su zaboravili na bol.
„Odlično!“ – kaže ježica te s listovima produži do svog doma.
Spavajući skupa s četiri mala ježića, ježicom i drugim listovima mali list je dočekao i svoje prvo proljeće.

Marina Boršić, Završje Podbelsko