Lana Tevšić: Putovanje u začaranu šumu
Ovog ljeta smo moja prijateljica i ja išle kod moje bake na Mljet. Uživale smo, ali posljednjih dana je padala kiša i bilo nam je jako dosadno. No, smislila sam zabavu.
Sjetila sam se da mi je baka uvijek branila da diram ogledalo u hodniku. Znale smo da nikoga nema kod kuće i odlučile smo vidjeti što se skriva iza ogledala. Uzele smo lampu i košaru za piknik u slučaju da se zadržimo. Prije ulaska u ogledalo sjetila sam se da će se baka zabrinuti pa sam joj ostavila poruku na hladnjaku. Konačno se dogodilo! Ušle smo u ogledalo! Sva sreća da imamo lampu, inače bi proletjele samo tako! Prošle smo kroz dugačak tunel, a onda smo ugledale svjetlo. Izašle smo iz tunela što smo brže mogle. Pred nama je bio veliki grad, no nikoga nije bilo. Ulazile smo u svaku kuću, ali još uvijek nismo srele nikoga. Nakon nekog vremena smo srele stražare i oni su nam rekli da su se svi ljudi sakrili zbog zle vještice i začarane šume. Ja i prijateljica smo poželjele spasiti sve ljude i sva bića iz šume. Uzele smo kartu i krenule prema šumi. To je bio neki drugi svijet. U gradu svjetlost, a u šumi tama. Dugo smo hodale i stigle do jednog velikog stabla s puno malih šarenih kućica. Upravo je jedan vilenjak izašao iz kućice, a odmah za njim i drugi. To su bili vilenjaci vatre i vode. Oni su nam rekli da je vještica zarobila njihove prijatelje. Ja i prijateljica smo se odlučile udružiti s njima i spasiti ih. Ukrcale smo se u brod vilenjaka vode. Plovile smo sve do tamnog dvorca vještice. Podijelili smo se u parove, a ja sam naravno bila s mojom prijateljicom u paru. Ušle smo u dvorac, ali vještica nas je vidjela i zarobila. Jako sam se rastužila i preplašila. Suze koje su tekle iz mojih očiju bile su ljubičaste boje. Nekoliko mojih suza je palo na pod, a kada je pala peta suza iz nje je izašao dim koji me podigao u zrak i vrtio se oko mene. Dobila sam ljubičastu krunu i žezlo s dijamantom. Jednim potezom sam izašla iz zatvora i oslobodila prijateljicu. Došle smo do vještice i s mojim moćima iz žezla sam je zarobila. Crnilo iz nje nestalo i postala je normalna osoba. Ona je bila pod utjecajem crnog, zločestog dijamanta, i kad sam ja zamahnula svojim ljubičastim dijamantom, crnilo i njezina zloća su nestale. Vilenjaci, ljudi i sva ostala bića u šumi su ponovo bili slobodni, a šuma je napokon dobila svoje boje.
Kada sam se vratila u skriveni grad svi su nam pljeskali i zahvaljivali nam. Prijateljica i ja smo se vratile u ogledalo i ponovo se stvorile u bakinoj kući. Baka još nije stigla kući. Često smo odlazile u grad u ogledalu, ali to nitko nije znao.
Lana Tevšić, Župa dubrovačka
