Zara Dollar Skorupan: Lastavica
Jednog dana vjetar me odnio ispred vrata neke kuće. Ništa mi nije bilo jasno. Nisam znala tko sam niti gdje sam. Samo sam znala da ovo nije niti moja zemlja niti moj grad. Htjela sam ući u kuću i potražiti pomoć. Kuća je bila zaključana pa sam pozvonila kljunom. Vrata mi je otvorila neka djevojčica i pitala me što radim ovdje. Rekla sam joj da mi ništa nije poznato i da sam se izgubila. Djevojčica se začudila jer me mogla razumjeti, ali mi je obećala da će mi pomoć da dođem kući. Pustila me unutra i počela pitati svakakva pitanja.
Rekla mi je da idemo po njenu prijateljicu Dajanu kako bi nam mogla pomoći. Dajana je živjela na drugom kraju grada pa smo morali prošetati do nje. Dok smo hodale do Dajane, ugledala sam neki spomenik koji me baš podsjećao na kip u mom gradu. Zara mi je rekla da takav isti kip nema nigdje, ali da možda Dajana zna neki kip koji je sličan ovome, a da nije iz ovog grada.
Napokon smo stigli do Dajane i Zara joj je ispričala sve u vezi mene. Dajana me nije mogla razumjeti. Zato joj je Zara ispričala sve u vezi kipa. Dajana je rekla Zari da joj je poznato i da prvo što joj pada napamet je priča koja se zove Sretni kraljević. Tu knjigu su nedavno imali za lektiru. Ništa mi nije bilo jasno, ali svejedno sam ih poslušala. Krenule smo u knjižnicu zajedno, kako bi otkrili iz koje knjige dolazim i kako da me vrate natrag.
Tražile smo knjigu dva, tri sata ali nismo je nigdje našli. Krenuli smo i u drugu knjižnicu. Dok smo hodale, pitala sam ih imaju li oni kraljevića u svojem gradu na što me Zara jako čudno pogledala i odmah prenijela Dajani sve što sam rekla. Njoj je odmah bilo jasno o kojoj se knjizi radi i bila je sigurna da dolazim iz knjige Sretni kraljević.
Odmah smo zaobišle tu knjižnicu u koju smo trebale ići i krenule kod Dajanine bake jer je ona imala tu knjigu kod kuće. Da bi bili sigurni da dolazim iz te knjige, Zara nam je pročitala cijelu knjigu ponovo kako bi se mogli svega sjetiti. Sjetila sam se apsolutno svega o sebi i otkud dolazim.
Ja sam lastavica iz priče Sretni kraljević. Iz knjige je ispao jedan papir na kojem je bilo nešto nalik karti. Krenuli smo slijediti tu kartu koja nas je odvela do jedne velike zgrade. Na tom je papiru pisalo da se trebam popeti na vrh zgrade i pozvoniti na veliko zvono tri puta. Dajana je rekla riječi koje su pisale na papiru, ali portal se nije otvorio, zatim je pokušala i Zara, ali bez uspjeha, rekle su mi da pokušam ja reći te riječi. Izgovorila sam što sam trebala i portal se napokon otvorio. Pozdravila sam se s curama i zahvalila im na svemu, zatim sam uskočila u portal. Nedostajat će mi cure, ali razmišljala sam da ih možda posjetim nekad zato što sam otkrila kako se mogu vratiti natrag.
Zara Dollar Skorupan, Pula
