Antonija Pauro: Strava

U rubu moje sobe,

smiju mi se zubi tajanstvene osobe.

Riječi njegove su hladne i bolne,

kao da mi netko puca strijelu u srce.

Čudno miriše,

strašno mi se kiše.

Piste su tihe i jezika nemam.

Usta su viknula!

Bio je to samo san, a možda i nije,

Što se to krije na rubu moje glave?

Strah je ono što daje mi strave.

Antonija Pauro, Pula