Grigor Pettener: Kuća uspomena

Iznad mjesta Klanjca nalazila se stara kuća. U predvorje se jedva moglo ući. U predvorju su se nalazili cvjetovi šarenih boja. U vrtu se nalazilo grožđe koje su svi seljani voljeli brati. U kući je bilo jako mračno, radovao bi se svakoj zraci sunca. Grijesi ljudi koji su ovdje živjeli osjećali su se u zraku. „Bože, očisti ovo mjesto“, mislio sam.

Dio kuće bio je nadograđen, ali nitko nije znao tko je to napravio. Bezvučan hodnik stvarao je jezivu atmosferu. Djeca su se svaki dan skrivala u grmlje i strašila prolaznike. „Duše kuće, hvala ti što nas držiš zajedno“, stalno bih si ponavljao prolazeći pored kuće.

Buđen cvrkutom ptica, morao sam ustati. Poljupci proljeća udarali su me odmah na vratima. Svi su bili nervozni, ali nisam znao zašto. Odjednom je neka žena povikala da se stara kuća ruši. Brzo sam otišao tamo. Saznao sam da ju ruše zbog stambenih kredita koji se nisu plaćali. Rušitelji su postali sve grublji i srušili kuću do temelja. Kuća, kao pas odvezan s lanca, nestala je. Teška srca i pognutih glava otišli smo svojim kućama.

Grigor Pettener, Pula

Foto: Tomo Egredžija