Tala Pikić: Beskrajni grad
Mrtvi grad, prošaran bojama neba
Otrov mu je sladak, otrov mu je boje meda
Bilo je prije
Prije je bilo bolje
Još uvijek ima
Nade i volje
Sad su ostali
Sad su oko nas
Samo tišina, buka i glas
U bespuću grada
I žitnih polja, i grobova od cvijeća
Svjetla daju mu dušu, svjetla prigrle mrak
Sve je dio njega, i boja i sjena, i prostranstva neba
Sivila crvenih zgrada i umrtvljeni potok
Od prstiju do tjemena, osjeća se protok
Pođi među stotinu praznih cesta, među oronule grane
I pronaći ćeš gdje zaustavlja se vrijeme, gdje vrijeme stane
Pođi među kuće, u hladnoće i bespuće
Među svjetlo i cvijeće, i pupoljke grane koji više nikada cvasti neće
Ja sam putnik koji sniva, ja sam putnik koji pamti
Ja sam putnik koji skriva, koji vidi i gleda
Beskrajni grade
Vrijeme za te, nikada ne stade
Tvoj tisućljetni temelj
Polomljen biti ne može
Tala Pikić, Zagreb
