Anes Hadžipašić: Demon
Jednog jutra, nakon napornog dana, došao je moj brat s posla. Proveo sam malo vremena s njim. Nikad nije imao vremena za mene i onda sam mu ponudio da odigramo partiju badmintona. Moj brat zvao se Haris i imao je dvadeset i tri godine pa je mogao voziti automobil. Odlučio je odvesti me u Šijansku šumu.
Živio sam u malenoj kući u uskoj ulici punoj mačaka. U ulici je bila crna mačka s crvenim očima koja me neprestano pratila. Bio sam alergičan na mačke.
Ušli smo u automobil. Krenuli smo i stali smo ispred ulaza. Tamo je bio postavljen mali crni kip demona. Haris je išao parkirati automobil, a ja sam sjeo na kamen u blizini drvenog oglasnika. Sačekao sam brata i ugledao kip. Haris je došao i krenuli smo do drvenog oglasnika. Na kipu se nalazio simbol crvenog oka. Sjetio sam se crne mačke iz moje ulice. Stavio sam kip u drvenu kutiju koja se nalazila u drvenom oglasniku. Kad sam postavio kip, stvorila se knjiga. Isprve, pomislio sam da je Biblija. Otvorio sam knjigu i krenuo čitati. U knjizi pisala je priča o legendi kako je Zeus krenuo kazniti demona za njegova nedjela. Demon je varao ljude, Zeus je svojom munjom stvorio Šijansku šumu i za kaznu je zarobio demona u Šijansku šumu. Zatvorio sam knjigu i skupa s bratom krenuo dublje u Šumu.
Haris i ja nismo povjerovali u tu priču, ali smo željeli izaći brže iz šume jer smo se izgubili. Pratili smo bijeli put i usput razgledavali šumu kako bismo našli izlaz. Hodali smo bijelim putem, ali usput su se paralelno spajali sve manji putevi. Jedan od puteva bio je pun ruža i oštrih iglica. Haris je odbio skrenuti s bijelog puta. Nastavili smo istim putem i brzo je padala noć. Morali smo ići brže jer nismo imali svjetla. Na kraju bijeloga puta sjedili su cirkusanti kad ih je moj brat Haris pitao zašto su tužni. Javio se bijeli klaun i ispričao je kratku priču: nisu imali novaca da plate dugove i onda im je banka uzela sve. Bez novaca nisu mogli održavati predstave. Otišli su u jednu napuštenu kuću u kojoj su prespavali, te da je u snu vidio ružin put pun bodlji iz kojeg je virio izlaz i ispred nje maleni kip demona koji mu je ponudio put u zamjenu za njihove duše. Pristali su i tako ostali u šumi. Pokušali smo pomoći cirkusantima da izađu iz šume, ali nismo mogli jer su bili prikovani za tlo. Bijeli klaun nam je rekao da je bolje da se vratimo i prođemo kroz ružin put. Haris i ja krenuli smo ubrzano prema ružinom putu jer je padao mrak.
Stali smo ispred ružina puta i poželjeli smo si sreću. Nakon bolnih deset minuta, prešli smo ruže i uočili malenu djevojčicu. Ovog puta, ja sam joj prišao i pitao koja je njezina priča. Ona mi je ispričala sljedeću priču: kad se rodila, mama ju je napustila i ostavila s ocem. Iskrala se iz kuće kako bi potražila majku, a u gradu su je počeli loviti razbojnici, putem se poskliznula i upala u prazan i mračan bunar. Udarila se jako glavom pri padu i utonula u san. Sanjala je mračan krevet u zelenoj šumi. Na krevetu se nalazio mali kip demona. Pogodio se s djevojčicom za njezinu dušu. Tako je ostala u šumi. Nismo joj mogli pomoći i tako smo moj brat i ja nastavili pratiti put.
Na kraju je put vodio u tunel. Nismo imali kuda pa smo hrabro nastavili u mračni tunel. Napokon smo izašli iz tunela i vidjeli prazan metalni krevet. Na njemu su se nalazile šuškalice koje ispuštaju rečenice ljudi za nastavak puta. Ispred kreveta nalazila su se tri puta. Morali smo saslušati šuškalice kako bi našli put. Našli smo put, bio je treći put i krenuli smo brzo jer je bio mrak. Stali smo malo da se odmorimo i stvorilo se bijelo ogledalo. Haris mi je rekao da sačekam minutu da provjeri što je u ogledalu. Kad je došao do ogledala ugledao je šest vukova na njemu. Glasno je viknuo trči. Počeli smo trčati i kad sam se okrenuo vidio sam mačku. Razumio sam zašto nas love vukovi. Stali smo na litici na kraju puta. Predložio sam da skočimo. Skočili smo i pali u jezero. Brzo smo pali na početak puta u šumu. Zapitali smo se kako smo se stvorili. Ugledala nas je starica s kapuljačom i pitala: Jeste li osjetili tužne priče? Haris je brzo otišao do automobila. Odvezao nas je od lude šume. Bili smo sretni što smo preživjeli šumu. Uspjeli smo jedini stvoriti sretnu priču. Zagrlili smo se bratski i otišli smo kući.
Anes Hadžipašić, Pula
