Lea Zelić: Igra vjetra

Vjetar puše,

I puše,

I puše.

Donosi komadiće moje uništene duše.

Vjetar puše,

I puše,

I puše.

Dok moji snovi se ruše.

Vjetar puše.

On ne mari za to

Što donosi dokaze da je naša ljubav nekada postojala.

On ne mari za to

Što me sjećanje na tebe ubija.

On puše i donosi

Već skoro zaboravljena sjećanja

On donosi

Zaboravljenu, skoro preboljenu ljubav.

Donosi sve što boli me,

Donosi sve što peče me,

Donosi sve što me sjeća na tebe

I na to da smo ti i ja

Nekad prije bili

Mi.

Vjetar puše,

I puše,

I puše.

Donosi neke stare osjećaje.

Vjetar puše,

I puše,

I puše.

A moje se srce kaje,

Za to što te uopće i voljelo.

Želim te preboljeti,

Ali mi ne dopušta vjetar,

Koji i dalje puše,

Koji donosi komadiće moje uništene duše,

Dok se moji snovi ruše.

Molim te,

Otiđi iz moga srca.

Neka te ponese ovaj vjetar.

Koji i dalje puše…

Lea Zelić, Zagreb