Lea Zelić: Zora
Pred očima sve mi je mutno,
u duši je osjećaj ludi,
mislima haraš grubo,
srce samo što ne iskoči iz grudi.
Osjećam toplinu naše vatre
zbog koje sam se opekla bezbroj puta,
a lijek za sve opekotine,
uvijek je bio tvoj šapat iznutra.
Čemu se nadati,
čemu lažne snove sanjati,
kad jedinu istinu donosi
zora koja nam prkosi.
Lea Zelić, Zagreb