Lea Zelić: Nađi me pod zvijezdama

Oduvijek smo se tražili,

Ali nikada se nismo našli.

Naš sjaj utopio se potpuno u tami.

To sada osjećamo i sami.

Noćas te želim kraj sebe,

Ali tko kaže da se svaka želja i ostvari?

Kapljica čežnje iz oka krene,

A sve što me drži na životu sjaj je zvijezda divnih.

 

Sjaje kao što smo mi nekada,

Trepere kao naše duše nekada.

Sve to se čini kao san,

Al’ shvatim da sve je stvarno onda kad dođe dan.

 

Želim znati voliš li me još.

Samo to.

Želim da me ugrije tvoj topli zagrljaj u noći,

a ne da se prepuštam samoći.

 

Ako se pitaš gdje bi me mogao pronaći,

Reći ću ti gdje sam, ostalo prepuštam tebi.

Nađi me gdje tuga nije budna.

Nađi me, ja ne spavam.

Čekam tvoje ruke i tvoje usne.

Čekam tvoje riječi satkane od šutnje.

Nađi me gdje svoje suze pijem.

Nađi me gdje se kroz bol smijem.

Nađi me gdje gorim u plamenu nade.

Pod zvijezdama nađi me.

 

Oslabjela padam na travu,

Gledam razigrane zvjezdice.

Pitam se jesam li bila u pravu

Ili su za sve bile krive sitnice.

 

Izgubljeno lutam svojim mislima,

Izlaz ne mogu pronaći.

Zato dođi, nađi me pod zvijezdama,

Pomozi mi izlaz naći.

 

Ja ležim pod zvijezdama.

Čekam.

Lea Zelić, Zagreb