Ana Kuhar: Sjaj
Tko sam ja? Sjajim li? Ja sam zvijezda, ili to barem želim biti. Polako šećem svijetom, motam se ulicama. Šutke prolazim. Osluškujem vjetar kako pjeva i gledam kako ptice plešu nebom. Dan prolazi, sunce pada, ali ja još uvijek idem, sama.
Tama tiho stiže i prekriva sve. Zvijezde, moje vodilje, sada su mi svjetlo. Gledam ih puna žara i iščekivanja koja će jače zasvijetliti. Brojim ih, brojim ih u nedogled da potratim vrijeme. Prelazim preko malenih puteljaka, ali pogled mi je uperen u visine. Nježno ih promatram ne skidajući pogled. Podižem ruku u pukoj, jadnoj nadi da ulovim koju od njih. U neuspjehu, razočarano odvraćam pogled.
Došla sam na čistinu, iako je sve mračno, mislim da oko mene nema stabala. Lagan povjetarac mrsi mi kosu. Blijeda svjetlost sve je primamljivija i pogled je ponovno na malim točkama rasutim na nebu.
Polako hodam naprijed, mislim da još neću stati. Moja sjena vezana je za zvijezde.
Ana Kuhar, Pula
