Dora Kovačević: Koja osoba na mene najviše utječe?
U svijetu je danas puno poznatih osoba. One se u medijima predstavljaju idealistički, prikazuju svoj život savršenim te tako utječu na živote djece i mladih. Mnogi se mladi trude biti poznati, misle da će time postići savršenstvo, živjeti lagodno, postići svoj cilj, pronaći smisao života. Ne znaju da smisao života neće moći pronaći u slavi, neće ga pronaći u bogatstvu niti u raskoši. Smisao života najlakše će pronaći baš u skromnosti, u vjeri i u ljubavi. Mnogi ljudi toga nisu svjesni.
Ja jesam. Svoje uzore ne vidim u slavnim osobama, ne vidim ih u Billie Eilish ili Severini. Na mene najviše utječu osobe koje me okružuju, osobe koje vidim skoro svakoga dana. To su osobe koje su me naučile svemu što znam, osobe koje su mi pomogle da shvatim koje su prave vrijednosti. Pokazale su mi da nije važno jesi li slavan ili ne, važno je biti iskren, marljiv, važno je znati razlikovati bitno od nebitnoga. Jednoga dana želim biti poput njih. Želim postati učiteljicom jer, kao što Paula Fox kaže: „Učitelji nadahnjuju najmanja srca da narastu dovoljno kako bi promijenili svijet“. Moji učitelji mene itekako nadahnjuju. Smatram da je učiteljsko zanimanje najvrjednije. Učitelji mijenjaju svačiji život, od „malih nogu“ uče nas vrlinama, potiču nas na rad, usmjeravaju naše živote k pravom putu. Oni bi trebali biti prve utjecajne osobe u našim životima, osim roditelja (bake/djeda), ali u zadnje vrijeme djeca već i s manje od tri godine znaju nabrojati barem 10 slavnih osoba i one im postaju uzorima. Pokušavaju biti poput njih, raditi stvari na njihov način, oblačiti se poput njih, pričati poput njih. Umjesto da nam uzori budu oni pravi, važni, mudri ljudi, uzori su nam, kako Luka Nižetić pjeva u svojoj pjesmi, „oni šuplji, što na rang-listama su viši što su gluplji“. Svi bismo trebali nakratko stati i razmisliti o tome ima li to smisla. Ima li smisla živjeti kao kralj ako nam je duša prazna, u njoj nema pravih vrijednosti, ako smo samo težili slavi i bogatstvu, savršenstvu? Na kraju shvatimo da od toga ništa nismo imali i da smo se ipak trebali ugledati na nekog stvarnog, ne na idealizirane celebrityje. Trebamo što prije postati svjesni da bi naši uzori, osobe kojima ćemo dopustiti da utječu na naš život, da ga usmjere, da ga promijene, trebale biti stvarne. Trebale bi to biti osobe koje nas okružuju, osobe koje poznajemo i, u konačnici, osobe kojima zaista vjerujemo.
Zato su za mene najutjecajnije osobe moji učitelji, oni su uvijek spremni pomoći, spremni odgovoriti na svako (glupo) pitanje, uvijek su tu za razgovor, spremni dati najbolji savjet. Oni usmjeravaju moj život, ispunjavaju ga i pomažu mi pronaći smisao u svemu. Oni su uvijek tu, u mojim mislima, u najljepšim uspomenama, u mojemu srcu. Uvijek su bili, jesu, i bit će.
Dora Kovačević, Bošnjaci
