Dora Kovačević: (Ne)sretna ljubav
U praskozorje ljetnog jutra
Njihala se grana breze.
Probudio se dječak jedan
Samo tako, skroz bez veze.
Lagan vjetrić, kao lahor
Kroz vrata je prošao.
Na vrata njegova stana
Već poštar je došao.
Taj je dječak postao
Pravi veseljak.
Poštar donio pismo;
Piše: slijedi ovaj puteljak!
Djevojka mu njegova pisala.
Eh, što mi nije suze brisala
Dok sam plakao za njom.
U svijetu ovom nepravednom, nepoštenom.
Htio bacit sam se s litice,
A sad: Ozareno je moje lice!
Tad je krenuo na put
I vidio, onako, usput,
Jednog pauna šarenog.
Kažu, sreća to je,
Danas mu je život krenuo na bolje.
kako se kaže: Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Eh, probudi se i ti u praskozorje, pa ih ugrabi!
Dora Kovačević, Bošnjaci