Franco Nemo: PROLJEĆE U MENI

Tako iznenada, u zraku se osjeća svježina, a opojan nas miris jorgovana i tek procvalog bagrema budi iz zimskog sna.

Zima je odnijela svu onu tužnu tišinu. Na sve je strane ušla radost. Čuje se veseli cvrkut ptica, zujanje radišnih pčela, cvrčak svira svoj ditiramb, a svima prave društvo šareni leptiri. Raširile su svoje latice bijelom bojom tratinčice i žuti maslačci utopljeni u zelenilo livade prepune svih trava koje sada oholo bujaju. Lipe su objesile nježno lišće na svojim granama, zanosno mirišući sitnim cvjetovima, gotovo iznenađujući prolaznike. Žuti narcisi i plavi zumbuli ponosno gledaju lastavice oko kuće, dok one grade svoja mala gnijezda. Vrapci užurbano trčkaraju i pozdravljaju prolaznike veselo pjevajući. U voćnjaku trešnja se rascvjetala bijelim granama. Sunce joj darovalo dar bjeline.

Po zemlji i plavom nebu, sunce plovi lađom proljeća. Zaljubljeno gledam prirodu koja drhti od ljepote. Ona me vodi, na svojim svilenim krilima, u prve stihove o ljubavi. Evo tu je, stiglo je. I u meni je zamirisalo proljeće.

Franco Nemo, Zagreb