Franco Nemo: Prokleto zlato

Na vrh brda postoji selo u Slavoniji. U dolini teče jedna rijeka po kojoj je selo dobilo ime. Oduvijek je u njemu živjelo hrvatsko stanovništvo u miru i slozi. Bilo je lijepo vrijeme, baš dobar dan za oranje. Upregnu tako Grga i njegov brat volove i krenuše u polje koje bijaše podalje od kuće. Djeca otjeraše guske na livadu i svinje u šumu da ruju pod budnim okom najstarijeg dječaka, dok su se mlađi igrali. Žene su ostale kod kuće, jedna perući na potoku nošnje za odrasle, a druga pokupi jaja, nahrani kokoši i podloži vatru u krušnoj peći, zamijesi kruh, stavi ga peći i ponovo poleti u kuću kroz ganjak, da pripremi ručak za brojnu obitelj.
Grga i brat stigoše u polje i on odmah upregne volove i počne orati brazdu za brazdom, veselo trčeći za plugom koji je parao zemlju crnicu. Njegov brat krenu po rubovima njive sjeći tanke grane graba tovareći ih u seoska kola. Dok su radili svatko svoj posao, Grga je razmišljao kako će i njemu Bog dati djecu kao i ostaloj braći. Jedan ih ima trinaest, drugi već četvero…Njegova mala žena mu uvijek govori: „Mile moj, ne brini dat´ će Bog, dat´.“ Negdje oko podne viknu Grga na volove, zaustavi oranje i pozva brata. Plug je naišao na krupni okrugli kamen. Dogovore se kako će ga izvaditi i prenijeti na drugo mjesto. Čim su počeli shvate da je to stara posuda za cvijeće, ali zatvorena. Udari Grga po njoj s tupom stranom svoje sjekirice koju je stalno nosio za pojasom. Vaza popuca i raskoli se, a unutra, stara vreća puna rimskih zlatnika raznih veličina:
„ Hvala ti Bože, ti nas stvarno voliš!“ reče Grga. Spremiše zlato u kola i nastaviše posao, ali i jednome i drugome osmjeh nije silazio s lica, čak i navečer kada su se vratili kući. Istovare grab, napojiše volove i konje, nahraniše ih, istimare, zatvoriše tor pun ovaca, nahraniše svinje, iz bunara navukoše vode i krenu na pranje i večeru. Poslije večere sjednu odrasli za stol i dogovore gdje će sakriti zlato.
Prošlo je prvo, tiho uzbuđenje i svi se vratiše svojim svakodnevnim poslovima. Svakog četvrtka išla su braća na vašar, gdje se prodavala marva, sitna stoka, voće, povrće, trgovalo se sa svime i svačime, pekla se kotlovina, jelo se i pilo, licitari su ponosno izlagali svoje proizvode, svatko je tu pronašao nešto za sebe. Osvane tako i sveta nedjelja. Krenuli ljudi u crkvu, a putem sve židovske radnje pootvarale svoja vrata i trgovci umilnim glasom stali sve zvati, samo da se nešto kupi. Ispred crkve opet licitari, a neki su već zaplesali u kolu, zna se, tko ti se sviđa uhvatiš se pokraj njega u kolo.
Tako se svi vratiše pjevajući u selo. Ispred kuće djeca se veselo igrala bacajući zlatnike u rupu na zemlji. Naravno, bilo je prekasno, jer vidjeli su to i druga djeca i drugi ljudi iz sela. I puče glas: „Toliko su bogati, da im se djeca igraju sa zlatom!“ Igrajući se na tavanu u žitu, djeca su pronašla vreću sa zlatnicima. Nikada oni nisu vidjeli zlatnike u svom životu. Oni su bili tako sjajni i stvoreni za igru, prekrasni kao zvijezde na noćnom nebu.
Ljudi su popreko pogledavali kuću s pogledom punim mržnje i zavisti. Posla je bilo puno pa su ukućani samo radili i radili…ne obazirući se na druge ljude. Jedne noći provale u kuću razbojnici s Jovom Čarugom na čelu. Svezaše Grgu za kuhinjski stol, i žaračem iz peći počeše ga peči po prsima. „Priznaj pseto hrvatsko, gdje je zlato?“ Grga zastenja ali ne pusti glasa kod svake povrede na sebi. Cijela obitelj je to morala gledati, i nitko nije došao u pomoć dok su ukućani plakali, molili i zvali u pomoć. Ispod njega sve je bilo već krvavo. Grgina žena je bila mala, nježna osoba. Shvativši da će muž radije glavu izgubiti nego priznat, priđe Čarugi i reče mu gdje je zlato. Ovi se pokupiše sa zlatom i nestadoše u noć. Grgi je trebalo neko vrijeme da se oporavi. Na prsima je imao dvadeset i jednu opeklinu koje su zarastale ostavljajući ožiljke. I ozdravi Grga, obuče se u crne boje robu, za pojasom stavi svoju sjekiricu, izljubi svoju ženu, pozdravi braću i ode u samu zoru, dok je još vladala tama. Dođe do šume i popne se na najdeblje stablo i stane čekati. Čekao je Grga godinama, jednog po jednog, ostalo su učinile divlje svinje zadovoljno rokćući. Više nitko nije čuo za Čarugu i njegove. Grga se vratio svojoj ženi i obitelji i svi su doživjeli duboku starost u radu, sreći i miru.