Nikolina Antić: MEni je TEŽe

sjedim na dnu zelenila Kravice
(naručujem Colu jer nemaju sladoleda)
čitam parolu sa suncobrana
a’ ljudi je dobro!
– za par vječnosti konobar donosi pića:
jedna čaša nedostaje, a nije moja –
neki neznanac pada u nesvijest
ptica mu je preletjela pred očima
(i smrt)
rođak namješta objektiv kamere
i vidi mi se podbradak
u Coli se ko u grotlu ljeska
izvrnuta slika realnosti
– a o muhi da ne govorim –
konobar, nosite ovo
(ne čuje)
“ovo je more za bogate”
javlja se rođak i ukazuje na slapove
prenu me iz nemisli
razmišljam o promjeni spola
mama tata sramite se
cura bi vam bila veće muško
– samo da je malo mršavija –
muškatni oraščić
muževan muškarac
muškarasto žiće
ne da mi se
ne da mi se
čekati račun
prolazim
iz čaše mi maše
člankovita noga
dok
ostali se kupaju u blatu
vlastitih emocija
padam u nesvijest
ptica mi prelijeće pred očima
i život reklo bi se

Nikolina Antić, Zagreb