Ivona Grginčić: Zarobljenik

Bol,
praznina,
nemoćna šutnja
i bezbojan kaos.
Vrištimo u sebi.
Platno šareno u sivo bojamo.
Oko nas proziran nered,
i neosvojiv font.
A ti,
i ja,
nenaoružani
oružjem do zuba.
Ne,
nema potrebe da se sjećaš.
Trenutak jedan,
i ja sam nestala.
Ali prokleto opet,
u tuđini odjeka,
ja zamišljam te, sjeno.
Suze se lede,
a srce drhti od strepnje.
Oko srca krhka debeli okovi stežu,
dok orao neki,
bezdušno rane mi kljuca.
Ali ne,
nema potrebe da se sjećaš.
Trenutak jedan,
i ja sam nestala.
Ionako,
predugo već,
sam zarobljenik,
ovog zemaljskog svijeta.
Moja krila,
više nisu krila.
Sad su samo ožiljci,
bolni i trajni.
Ali ne brini.
Trenutak jedan,
i ja sam nestala.
Trenutak jedan,
da uništi sve.

Ivona Grginčić, Barilović