Erik Humkić: Dolazak

Nemirnoga duha i gladnog trbuha

krenem u pustolovinu po šnitu kruha.

 

Za pomoć zamolim dobre vile

da me nose gdje su one bile.

 

Umjesto u njihove špilje

ispuste one mene u zeleno bilje.

 

Prohodao sam cijelu Panoniju

dok nisam došao u Slavoniju.

 

Mučnim hodom došao sam ja u gore,

ali nemirni duh hoće i na more.

 

Konačno ugledah tu vodu duboku,

predivan krajolik mom oku.

Ostanak u tome kraju

sličio je životu u raju.

 

Hodajući dalje, stanem i protrljam oči

jer ispred mene velika tabla iskoči.

 

To zemlja je bratska,

ma to je moja Hrvatska.

 

Erik Humkić, Pula