Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!

Ana Kuhar: Ljepota

Brzina vrvi svud. Užurbanost se osjeća u zraku. Žamor ljudi i zvuk automobila tutnji mi u uhu. Od svuda dolaze glasovi, koraci kao da su divovski koliko su glasni. Ovako meni izgleda jedan uobičajen dan u gradu. Svi su u svom filmu, manjak komunikacije širi se zrakom. Ljudi rukama drže mobitele i brzo koračaju, ni ne gledajući pred sobom. Na licu im je prikazana uzrujanost, izgledaju kao da imaju 100 briga i problema.
Nitko nije podigao pogled i zastao na trenutak, kao da se svi boje da negdje ne zakasne. Iznad tog grada nemira i nepotrebne brzine, na nebu, polako su se pomicali oblaci, uopće se ne žureći, za sobom ostavljajući tanke, jedva vidljive niti koje su s vremenom sve više blijedile. Otputovali su u beskraj.
Imam osjećaj kao da nikog nije briga za takve stvari, takve bajkovite i krasne prizore, ovim ljudima je nešto posve drugo na pameti. Ne obraćaju pozornost na malene parkove u kojima je sve tako mirno i gdje ptice spokojno pjevaju, a vjeverice skaču s grane na granu. Ljudima je teško podignuti pogled i malo razmisliti o ome koliko cijenimo to što imamo, što nam je pruženo. Čini se kao da je prošla vječnost od svih onih uspomena kada su ljudi izašli van prošetati, da se opuste i samo malo ogledali oko sebe. Sada je to prošlo vrijeme. Hoće li se to ubrzo popraviti ili će postati još gore?

Ana Kuhar, Pula

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori