Gita Radiković: Zmajček Pozojček i čovjek hrabrog srca

Jednog oblačnog jutra pod kraj svibnja, Zmajček Pozojček letio je iznad Šenkovca. Vidio je livade, šume, polja, krovove kuća i veliku crkvu u središtu sela. Često je letio iznad njenog zvonika, no sada je ugledao nešto novo. Na trgu ispred crkve nalazilo se metalno poprsje. Približio se i prepoznao poznato lice, ali ovog puta od bronce. Bilo je to lice muškarca guste brade i brkova, odjevenog u vojničku uniformu i s kapom ukrašenom perima. Bio je to Nikola Zrinski.

Zmajček Pozojček dobro se sjećao Nikole Zrinskog. Sjećao se i sultana Sulejmana I. i njegovih 100000 vojnika i 300 topova. Nikola Zrinski imao je samo 2500 vojnika od kojih je tražio vjernost do smrti. Ali imao je i tajno oružje. Imao je jednog zmaja.

5.kolovoza 1566. sultan Sulejman I. sa svojom vojskom stiže do Sigeta. Mjesec dana turska vojska napadala je bez prestanka Sigetske branitelje. Zmajček Pozojček iz zraka je rigao vatru po protivnicima. U jednom od tih Zmajčekovih letova bio je ranjen. Strijela ga je pogodila u krilo i više se nije mogao boriti. Nikola Zrinski odlučio se na proboj, u kojem su svi poginuli. Mrtvome su mu odrubili glavu. Iako su poginuli, toliko su uništili turske vojske da Turci nisu mogli napasti Beč.

Zmajček Pozojček bio je tužan i usamljen. Još uvijek ga je bolio ožiljak na krilu. Nije ga zanimala crkva sv. Jelene Križarice. Njega je zanimala kapela pavlinskog samostana u kojoj je Nikola Zrinski pokopan. Odletio je do nje te se poklonio jednom od najslavnijih velikana hrvatske i mađarske povijesti.

Gita Radiković
OŠ Petar Zrinski, Šenkovec