Matej Frajman: Zmajček Pozojček spašava legendu

Zmajček Pozojček bio je vrlo pustolovan zmaj i često je volio putovati kroz vrijeme. Volio je sve legende, a najviše je volio one tužne pretvoriti u sretne. No, njegove je pustolovine zaustavio neki čudan virus koji je zavladao svijetom, zbog kojega su se odjednom svi ljudi zatvorili u svoje kuće pa je i Zmajček Pozojček odlučio napraviti odmor od mnogobrojnih putovanja. Bojao se da će ljude u prošlosti zaraziti tim opasnim virusom i zbog toga je i on bio primoran ostati kod kuće.

Kad su, napokon, sve države otvorile svoje granice, a ljudi izašli iz svojih domova, Zmajček Pozojček je pomislio ako ljudi mogu putovati svijetom, onda i on sigurno može putovati kroz vrijeme. Nakon kraćeg razmišljanja odlučio je otputovati u prošlost i to u najveći grad Hrvatskoga zagorja, Krapinu, uz koji se vežu mnoge zanimljive legende, običaji i kultura. Odlučio je otputovati u vrijeme kad se događala najzanimljivija legenda, legenda o Čehu, Lehu i Mehu. Kad je sakupio dovoljno svoje čarobne energije da se vrati u to doba prošlosti, bio je odlučniji nego ikada da će ta tragična legenda ipak završiti sretno. I čini se da je doputovao u zadnji čas jer su trojica braće Čeh, Leh i Meh već bila spremna ubiti nesretnog rimskog namjesnika u kojeg se zaljubila njihova sestra Vilina. Zmaj je poput munje poletio prema trojici okrutne braće i svojom ih vrućom vatrom jako uplašio. Toliko ih je preplašio da su glavom bez obzira pobjegli tamo gdje zapravo pripadaju, Čeh je pobjegao u Češku, Leh u Poljsku, a Meh u Rusiju. Rimski namjesnik je zaprepašteno, ali odlučno zahvalio Zmajčeku Pozojčeku, a zahvalila mu je i Vilina. Bez razmišljanja su pristali kad ih je upitao žele li ići na uzbudljivu vožnju nebom iznad prekrasne Krapine. Dok je letio, na svojim leđima noseći Vilinu i rimskog namjesnika, prekrasna djevojka mu je pričala kako se između njih rodila velika ljubav, koje se nisu mogli odreći. Nažalost, njezina braća nisu to mogla prihvatiti te su je proglasili izdajicom.

Zmajček Pozojček bio je zadivljen takvom istinskom i prekrasnom ljubavlju s kakvom se nije nikad dosad susreo. Bio je zaista sretan što je baš on uspio spasiti ovo dvoje mladih ljudi koje se vole. Kad ih je napokon doveo do Staroga grada iznad Krapine gdje im je bio dom, u znak zahvalnosti pozvali su ga da živi s njima. Zmajček Pozojček bio je oduševljen pozivom, a radost je postala veća kad je namjesnik svečano zaprosio Vilinu da mu postane ženom. Stalo se pripremati veliko vjenčanje.

Najdraži gost na vjenčanju bio je, naravno, Zmajček Pozojček, a za tu je posebnu prigodu obukao svečanu odjeću koja je postala popularna, a nakon mnogo godina proglasili su je službenom narodnom nošnjom Hrvatskoga zagorja. Nakon vjenčanja slijedilo je veliko slavlje, a u plesu i plesnom umijeću najviše se isticao upravo Zmajček Pozojček. Gosti su bili oduševljeni gledajući ga .

Sreći, veselju i smijehu nije bilo kraja i zbog toga je Zmajček Pozojček sasvim neplanirano odlučio ostati još neko vrijeme u prekrasnom zelenom i raspjevanom Hrvatskomu zagorju, koje je za njega postalo simbol ljubavi, dobrote i radosti.

Matej Frajman
OŠ Ljudevit Gaj, Krapina
mentorica: Jasna Leljak