Filip Presečki: Veronika Desinićka sa Zmajčekom Pozojčekom

U dugim zimskim olujnim noćima uz zov i krik velike sove, pokoji puta se čuje jecanje Veronike Desinićke, nekada lijepe seoske djevojke, koja je u petnaestom stoljeću živjela u slikovitom selu Desiniću podno gordog Velikog Tabora, u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman II. Celjski. . Bio je toliko velik i moćan da je u svome  kraljevstvu imao i zmaja, nazvanog Zmajček Pozojček , koji je bio čuvar cijelog dvora. Bio je to razigrani mladi zmaj, mekog srca, velike ljubavi prema glazbi, ali vrlo hrabar i odan dvoru.

Banov mladi i stasiti sin Fridrih, jašući očevim posjedima, zagleda se u ljepoticu Veroniku i ne samo zagleda, već i čvrsto zaljubi. Ljubakanje mladih nije bilo po volji ocu Hermanu, tada europskom moćniku, te se suprotstavi ljubavi mladih. Mladi pak, odlučni u svojoj ljubavi, pobjegoše u grad Fridrihštajn u Sloveniji, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Lijepi i donekle utvrđeni grad Fridrihštajn sagradio je stari Herman upravo za svog sina Fridriha kao lovačku kuću pa je tako i građevina dobila ime po mladom Fridrihu. I tu usred gustih šuma bogatih divljači, srnama, divokozama, jelenima i tetrijebima, zaštićeni debelim zidovima, mladi su ljubavnici održali svoj pir. Nisu ni slutili da neće dugo uživati u svojoj sreći i da će njihov nekadašnji prijatelj Zmaj Pozojček biti ujedno i njihov  izdajica i spasitelj. Na žalost medeni mjesec nije dugo trajao. Stari je grof Herman poslao čuvara Zmajčeka Pozojčeka da preleti cijelo kraljevstvo i da pokuša pronaći njegova sina. Naredio mu je da se ne vraća tako dugo dok ga ne pronađe te mu dojavi gdje je. Odani Zmaj krenuo je u obilazak kraljevstva, ubrzo saznaje gdje je Fridrih, javlja banu, a on čim je doznao gdje mu je sin, odmah je uputio vojsku s nalogom da uhvate mlade ljubavnike. Vojska ubrzo opkoli Fridrihštajn. Hrabrom čuvaru teško se je vidjelo pri srcu. No Fridrih ipak uspije spasiti Veroniku iz obruča te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine, Bilogore i Kalnika, sve do seoca Sveta Margita, gdje se Veronika sakrije kod jednog seljaka,  kod kojeg je ponekad i sam Fridrih znao prespavati. Sve to vrijeme Zmajček Pozojček s visina promatrao je što se događa. Fridrih je od samog rođenja bio njegov prijatelj i nije mogao zamisliti da mu naudi, zato je bio u strahu da mu ban ne naredi da baš on bude taj koji će ga dokrajčiti. U jednom trenutku bilo mu je jako žao što je izdao Fridriha, no povratka nije bilo. Fridrih nije mogao umaći očevoj vojsci te ga vojnici privedoše nakon nekoliko dana u Veliki Tabor. Razjareni otac nije ga želio ni pogledati već dade nalog vojsci da nesretnog sina odmah sprovedu u Celje i tamo ga zatvore u jednu visoku kulu, koja je u tlocrtu imala 8×8 m, a visoka je bila oko 23 m.Kula je bez krova, a vrata i prozore odmah su zazidali iako je ostala jedna rupa. Pošto su u kulu ubacili mladog Fridriha, zazidaju i ostave samo jedan otvor kroz koji su nesretnom Fridrihu ubacivali hranu. Svake večeri Fridrih je pozivao Zmajčeka Pozojčeka da mu pravi društvo, ne znajući da ga je baš on izdao. I tako iz noći u noć oni su se još više sprijateljili. Tu je on boravio preko četiri godine kada ga je otac odlučio osloboditi. Na žalost, kada su Fridriha pustili van iz kule, koja je po njemu dobila ime te se i danas naziva Fridrihova kula ili slovenski “Fridrihov stolp”, bio je psihički i fizički nesposoban za život pa ga povijest više i ne spominje. Ali ne znaju da je taj Fridrih bio živ samo zbog ljubavi i nade da će jednog dana biti sa svojom Veronikom. I tako se on povukao i sagradio jednu malu drvenu kolibu čekajući dan kada će je ugledati. Veronika također nije imala sreće. Hermanovi žbiri ubrzo su doznali za nju i javili Hermanu, a ovaj pošalje vojnike koji je uhvate i privedu u Veliki Tabor gdje je zatvore u mali zatvor bez prozora, na ulazu u dvorište grada. Zmajček Pozojček  bio je žalostan zbog svog prijatelja i odlučio mu je pomoći. Ban Herman odmah pozove suce porotnike i optuži nesretnu Veroniku da je „copernica“ koja je zavela njegovog sina. Suci se prihvatiše posla i otpočnu saslušavati ubogu Veroniku. Istraživanje je trajalo puna dva dana i pod večer drugog dana suci izjaviše:”Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridrihu. No presvijetli bane! Ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane, završen.” Suci krenu prema izlazu i još nisu pravo zamakli za vratima kada je grof Herman dao nalog kaštelanu Dvora da Veroniku smjesta udave. Kada je to Zmajček Pozojček čuo, odmah svojim velikim krilima rastjera ljude, a vatrenim dahom sprži stražare i kaštelana. Mlada Veronika skoči mu na leđa, a on svom snagom poleti u nebo. Nije se osvrtao  nego je samo letio i letio. Vrlo brzo sleti on pred jednu drvenu kolibu i Veronika mu skoči s leđa.  I taman kad mu se htjela zahvaliti, ugleda Fridriha. Taj susret je bio čaroban, a Zmaj Pozojček presretan zbog svoga prijatelja. Nakon što je vidio njihovu sreću Zmaj se odluči vratiti i predati banu, jer je znao da je spasivši Veroniku i njega izdao.

I tako, vrlo brzo po povratku, zbog izdaje smakne ban Zmajčeka Pozojčeka. Sva sreća pa zmajevi imaju 5 života, zar ne? Zmajček se ponovno stvorio, ali ne na istom mjestu već u nekom drugom kraljevstvu, promatrajući s visina dva nova  ljubavnika, koja trebaju zaštitu. Od tada postoji legenda koja govori o Zmajčeku Pozojčeku, spasitelju ljubavi!

Filip Presečki
OŠ Ljudevit Gaj, Krapina
mentorica: Jasna Leljak