Dorijan Fotak: Zmajček Pozojček pomaže rudarima

Jednom davno između 19. i 20. stoljeća čovjek po imenu Petar knez Dumičić Poljičanin istraživao je područje Beletinca i Krušljevca. U samom Beletincu otkrio je rude kamenog ugljena. Nakon što je on umro, ugljen iz rudnika Beletinca istraživao je jedan profesor. Bio je to najbolji ugljen, bijeli. Nakon svih dobivenih dozvola, 1894. godine rudnik je otvoren.

Dvjestotinjak muškaraca iz Beletinca i okolnih sela svakodnevno je odlazilo u rudnik na posao. To su bili snažni, radišni muškarci  koji su zarađivali novac kako bi prehranili svoje siromašne  obitelji. Jednom je tako neki rudar ostao zatrpan pod zemljom. Iza brda se pojavio veliki stvor. Bio je to Zmajček Pozojček. Bio je crvene boje. Imao je velika krila koja su nalikovala na veliki list, a oči velike nalik na lubenice. Svi su ga se bojali, ali on je htio pomoći. Pokušao je izvući unesrećenog čovjeka, ali nije uspio. Od toga dana Zmajček je svaki dan dolazio pomagati rudarima jer mu ih je bilo žao. Nosio je ugljen na leđima, kopao rupe, tunele, grijao je rudare svojom vatrom. Rudnik je bio prljav i mokar pa je Zmajčekova vatra pomogla barem malo osušiti rudnik. Rudari su s krampom, lopatama i motikama nastavili kopati u rupama koje im je Zmajček pomogao iskopati. Svi su zavoljeli Zmajčeka jer im je pomagao oko posla. Ugljen koji su iskopali, natovarili su u vagone koji su se žičarom spuštali do željeznice. U slobodno vrijeme, Zmajček i rudari provodili su se, odmarajući na livadama. Bili su jako vezani za njega.

Nažalost, nakon nekoliko godina nakon rata, rudnik je zatvoren. Ljudi koji su tamo radili, pronašli su nove poslove. Zmajček Pozojček je tada otišao na drugu stranu svijeta u potragu za novim rudarima.

                                                                                                                          Dorijan Fotak, OŠ Beletinec

mentorica: Snježana Martinez