Franka Štefić: Vjesnici proljeća

Jednom davno bila jedna visibaba. Živjela je na ogromnoj livadi gdje se svake godine održavao bal.
Visibaba je imala odličan ukus za plesne haljine. Zbog toga je svaki cvijet dolazio kod nje po savjet koju boju haljine bi trebali obući. Ljubičicama je savjetovala da odjenu svoje ljubičaste haljine, a maslačcima da odjenu lijepu, prozračnu i žutu haljinicu. Svi su imali predivne haljine za bal osim naše visibabe s početka priče.. Ona je znala da treba promijeniti haljinu, ali nije uspijevala. Nikako nije htjela ići na bal s bijelom haljinom. Još ju je i mogla nositi običnim danima, ali ju nikako ne može nositi na bal. Pokušavala je naći lijepu haljinu posvuda, ali su sve haljine već bile „prodane“. Ostale su samo haljine crne, smeđe, sive i bijele boje u trgovinama. A imala je sve manje vremena do početka bala. Tužna visibaba je odustala, sjela na pod i zamalo zaplakala. U tom je trenutku nešto zabljesnulo i pred visibabom se stvorio ogromni zmaj. Visibaba samo što nije umrla od straha. Vrisnula je tako glasno da je skoro probušila bubnjiće jadnom zmaju. Ali on ju je umirio i objasnio da je on dobar i čaroban zmaj zvan Zmajček Pozajček. Još joj je rekao da joj može ispuniti jednu želju. Ali samo jednu. Visibabi je to bilo dovoljno i kao iz topa je rekla da želi predivnu šarenu haljinu. Puf! Ni sekunda nije prošla, a na njoj je već bila raskošna, šarena haljina. Odmah se spremila i otišla na bal. Kada je došla, vidjela je puno divnih, bijelih haljina. Svi su zapravo nosili bijele haljine jer je to bila najbolja i najsvečanija boja haljine za bal. Visibaba je brzo otišla kući presvući se u svoju bijelu haljinicu i vratila se na bal gdje je dobila jako puno komplimenata.
Od tada je visibaba nosila samo bijele haljine. Znala je da se nije smjela sramiti svoje boje, a ni vi se nikada nemojte sramiti ako ste zbog nečega drugačiji – to vas čini posebnim!

Franka Štefić

OŠ Frana Krste Frankopana, Osijek

mentorica: Ana Mrđanović