Mia Milković: Nema ničega

Nema veselja kao prije,

Djece koja u ulici igraju skrivača,

Ništa isto ostalo nije,

Nema više ni mog najdražeg pokrivača.

Nema djece koja stalno po ulici trče,

Igraju ledene babe, na franje, nema ih.

Nestali su.

Preko noći

Sve je nestalo,

U jedan dan,

Zaboravili smo na sve i svakoga,

U nadi sam da je to samo san.

U tuzi, bez sreće

Provodim dane,

Možda bolji sutra svane.

Neispunjena srećom bivam danima,

Ono što sam živjela godinama,

Ostat će za razmišljanje u kasnim noćnim satima.

Ostale samo su uspomene,

Vrijedne i neobilježene.

Male, slatke.

Mia Milković, Split