Mia Milković: Najbolji grad na svijetu

Živim u najboljem gradu na svijetu,

U svom gradu, gradu Splitu!

Možda veličine Zagreba ni približno nije,

Alˈ ćeš ga zavolit puno prije.

 

Splite, pod Marjanon grade,

U tebi se ništa ne krade.

Ima nas koji smo i pošten svijet,

A popodne volimo bevandu uz priču popit.

 

Samo što nema više barbi koji sjede isprid dućana,

Sve je to sad po kućama.

Nema više onih „baba“ koje te u ulici prolijevaju vodom,

Iako nisi kriv i kuneš im se Bogom.

 

Grade moj, toga nema više,

Preko ljeta čuješ se glasnije, a zimi sve tiše.

Turisti te ljeti popunjavaju,

A mi imamo samo jedno mjesto gdje nam se želje ispunjavaju.

 

Na Peristilu on stoji,

Turiste ljeti broji.

Pa kako bi se osjećao Grgur Ninski

Da zna da ne voliš Split istinski?

 

Grade, daj probudi se, sad ti je vrime!

Alˈ očito ti se puno ne zamaraš time.

Gdje su oni ljudi po ulicama starim?

Gdje su oni ljudi što im se iz pristojnosti samo javim?

 

Nema nikoga, nikoga nema.

Grade, tebe, onakvog starog, tebe tvoj građanin treba!

Na Baćama i Žnjanu se mirno na suncu pržitˈ ˈoćemo,

Dok je stranaca nikako uspjet to nećemo.

 

Kad Hajduk naš igra, svi smo kˈo jedno,

Nitko se tad ne osjeća tužno ni bijedno.

Jer i kad gube i kad tuku,

Uvijek smo vjerni svom Hajduku.

 

Kad Hajduk igra nikad ne mirujem,

Zato, sad se trgni i ti, jer i u te virujem!

Mia Milković, Split