Petar Grgurević: Tajna Savskog mosta
U Zagrebu je bio krvav mjesec. Policija i privatni detektivi su se mučili. Tragova je bilo posvuda, ali oni nisu ništa govorili. Već je sedamnaestero bilo mrtvo. Nepoznati ubojica je pustošio. Svoje žrtve je ostavljao u jezeru ispod Savskog mosta.
Skupina dječaka iz Mađarske je odlučila riješiti slučaj. U kasnim satima su obilazili Savski Most. Radili su to danima. I već su gubili nadu, kada su jedne večeri na povratku ugledali visokog, koščatog čovjeka. Pratili su ga i vidjeli kako baca veliku crnu vreću u jezero.
Odmah sljedeće jutro su prijavili policiji što su vidjeli. Bilo je čudno što se od toga dana zločini nisu više događali.
Od tada je na Savskom Mostu uvijek bio viđen samo visoki, mršavi i stari smetlar. On je nosio crne vreće. Policija ga je uhvatila. Nakon ispitivanja doznalo se da on nije počinitelj. Njega je lokalni terorist iz Iraka natjerao da po noći u vrećama nosi mrtvace tako da se na njega sumnja. Smetlar je u silnom strahu za svoj život to činio svake noći. Nakon što je opisao ubojicu, lokalna civilna policija je uhvatila terorista u Jadreškima.
Problem se riješio. Smetlaru je država dala financijsku pomoć, a dječaci iz Mađarske su također nagrađeni. Na povratku u Mađarsku slavila ih je cijela Budimpešta. Postali su poznati i u Hrvatskoj. Taj naoko mali događaj je učvrstio veze između tih dviju država koje su se tako dugo i uporno nadmetale u povijesti kada su bile u sastavu jedne državne cjeline.
Petar Grgurević, Pula
