Nikola Grgić: Putovanje Amazonijom
Spremio sam najbitnije stvari za putovanje u najveću prašumu, Amazoniju. Imam nož, šalicu, baterijsku lampu, litru vode, uže i zamjenske gaće. Prvo sam avionom trebao doći do glavnog grada Brazila. Tada ću autobusom doći do ulaska u prašumu gdje će nas čekati stručni vodič.
Kad sam stigao, uzeo sam hotelsku sobu. Imala je najbitnije stvari, kupaonu, dnevni boravak i televiziju. Nisam mogao spavati pa sam sjedio na terasi. Noć je bila crna poput šalice kave, a zvijezde sjajne poput tisuće malenih sunaca. Razmišljao sam o svom djedu. On je bio pravi pustolov. Njegova životna priča započinje ovako… Ja sam ti sine moj putovao cijeli život. Putovao sam od bijelih Himalaja u Aziji do zelene Amazonije u Južnoj Americi. Kada sam upoznao tvoju baku putovao sam još i više. Voljeli smo ići na planinarenje, voziti se kajakom, pecati i kampirati. Kada smo dobili tvog tatu malo smo rjeđe išli na putovanja. Ipak kada je bio malo stariji svi smo opet putovali. Kada bismo išli u druge države ne bismo išli u gradove. Išli bismo u prirodu i tamo kampirali. Kada sam postao stariji, odlučili smo ići na naše posljednje putovanje. Bez bake samo on i ja. Išli smo u Amazoniju i cilj nam je bio pronaći stari hram Maja. Maje su bile čudesan narod. Voljeli su se šareno oblačiti. Voljeli su zvijezde pa bi se na svojim putovanjima orijentirali pomoću zvijezda. Njihov običaj je bio da kada stigne novo godišnje doba zapale vatru i mole se. Molili su se Pernatoj zmiji. To je bila pola zmija pola ptica. Imala je zelene ljuske i prekrasno plavo perje. Tvoj tata i ja smo prepoznali hram po glavama Pernate zmije na zidinama. Problem je bio jedini što ga nismo mogli pronaći. Ja sam star, a i tvoj tata je u godinama. Zato te molim da za mene i svog tatu uđeš u Amazoniju i pronađeš hram. Bili bismo jako ponosni na tebe i puno bi nam to značilo…
To sam pročitao sve u dnevniku moga djeda koji mi je ostavio. Idem se sada naspavati da sutra budem spreman. Čim sam legao na krevet, odmah sam zaspao. Bio sam umoran od putovanja. Probudilo me kukurikanje pijetlova. Blizu hotela je bila farma. Pijetao je imao prekrasno smeđe perje. Spremio sam stvari i krenuo na autobus. Bilo nas je bar deset turista i dva vodiča. Razdvojili smo se na dvije grupe. Ušli smo u mali kombi i ušli u prašumu. Prašuma je bila prelijepa, ogromna stabla, veliko raslinje, prekrasno plavo nebo bez oblačka, lijane na stablima, velike močvare i šareno voće. Vidjeli smo šarene papige i velike zelene aligatore. Čulo se šuštanje lišća i šum vjetra koji prolaze granama.
Nakon sat vremena putovanja, stali smo da se odmorimo. Nisam bio umoran pa sam se malo prošetao. Pored kolibe je bio mali puteljak pa sam se prošetao. Šetao sam se tom stazom i vidio sam puno šarenila. Nakon nekog vremena sam htio malo sjesti. Vidio sam savršeno ravan kamen i sjeo sam na njega.
Odjednom se kamen pomaknuo unatrag i otvorila su se nekakva podna vrata. Moj pustolovni duh mi je rekao da uđem i provjerim što se krije unutra. Uzeo sam baterijsku lampu i osvijetlio ulaz. Vidjele su se male kamene stepenice pa sam hrabro zakoračio. Spustio sam se jedno petnaest metara i vidio velika drvena vrata. Pored vrata je bila velika glava Pernate zmije. Bio sam pomalo skeptičan pa sam otvorio velika vrata. Čim sam ih otvorio, vidio sam veliki kip ratnika Maja. Ovoga puta nisam bio skeptičan nego sretan. Pronašao sam hram. Odjednom se iza mene spustio čovjek. Pitao me tko sam i što radim ovdje. Rekao sam da sam turist koji je slučajno pronašao ulaz. Rekao mi je da to nije problem, ali da moram izaći jer se provode istraživanja. Za uspomenu mi je dao novčić. Na njemu je bila Pernata zmija. Popeo sam se stepenicama i čulo se kreštanje papiga. Na rame mi je sjela papiga pa sam joj dao keks. Vratio sam se grupi i krenuli smo u novo putovanje.
Nikola Grgić, Pula