Ivana Grgurević: Big Ben
Nekada davno ljudi nisu razlikovali dan i noć. Nisu spavali samo noću, nisu radili samo danju. Spavali su samo kada im se spavalo, nebitno je bilo je li dan ili noć.
Lovili su i danju i noću. Životinje su često napadale ljude pa su naučili koristiti vatru. Tako su ih zastrašivali. Odlučili su loviti samo danju zato što su tada mogli lakše vidjeti, a noću su odlučili spavati i odmarati se za sljedeći dan. Izmislili su ime za različita vremenska razdoblja. Svjetlost su nazvali dan, a mrak su nazvali noć. Naučili su još mnogo toga, kuhati, izrađivati odjeću, graditi… Počeli su graditi i stvarati, ali postojali su sve razmaženiji i rastrošniji.
Na području današnje Velike Britanije počele su nicati tvornice oko kojih su rasli sve veći i veći gradovi. Najveći je bio London. Stanovnicima Londona više nije bila dovoljna jedna majica, nego deset različitih. Ipak, pojavio se problem. Škole su se otvarale prve, banke sat vremena nakon njih, dućani s odjećom pola sata nakon njih, dućani prehrane dvanaest minuta kasnije. Ljudi nisu imali toliko vremena i nisu mogli sve tako dobro zapamtiti. Često su kasnili i propuštali prilike koje su se ukazivale samo jednom. Kako su se stvarale željeznice, zrakoplovne luke, kolodvori, kasnili su i sve manje su stizali napraviti bilo što. Trebalo im je vrijeme!
Englezi su počeli su istraživati drevnu povijest kako bi naučili nešto o danu i noći. Našli su antičke spise na kojima je drevni grčki pisac Herodot otkrio kako jedan dan traje dvadeset četiri sata, a od ta dvadeset četiri sata, jedan sat ima šezdeset minuta, te jedna minuta šezdeset sekundi.
Stanovnik Londona koji je to otkrio zvao se Ben Jane. Odlučio je napraviti posebnu napravu koja će mjeriti vrijeme. Nacrtao ju je na papir i podijelio na dvanaest brojeva. Jedan dan prošao bi kada bi mala kazaljka dva puta prošla svih dvanaest brojeva. Nagovorio je tadašnjeg gradonačelnika Londona da izgradi veliki sat nasred grada. Napravili su ga i optočili ga zlatnom bojom te ga nazvali Big Ben po čovjeku koji ga je izmislio. Od tada svi stanovnici Londona, iz bilo kojeg dijela grada, mogu vidjeti koliko je sati. Ljudi su sami počeli proizvoditi satove i prodavati ih, sve zahvaljujući Big Benu.
Druge države također su počele stavljati satove na državne ustanove. Sve više ljudi počelo je kupovati svoje vlastite satove. Kasnije su se počeli proizvoditi i digitalni satovi. Danas, svatko u svom domu ima sat kao mali spomenik velikom Big Benu.
Ivana Grgurević, Pula
