Ana Kuhar: Preko granice

S Martom, mojom prijateljicom iz Varaždina provela sam prelijepih nekoliko tjedana mojih zimskih praznika no morala sam otići u Međimurje, u Hlapičinu kod moje bake. Tamo je već moja mama stigla prije 2 dana. Krenuli smo sljedeće jutro. Bilo je malo maglovito vani. Marta me odlučila odvesti njezinim autom. Vožnja je bila zabavna. Dok smo se vozile van grada zamišljala sam kako bi lijepo bilo živjeti ovdje u Varaždinu. Svjež zrak, Stari grad Varaždin koji ostavlja dojam kao da si se vratio u prošlost dok su u njemu živjeli plemići. I tako dok sam razmišljala brže mi je prolazilo vrijeme. Ubrzo smo prošli pokraj žute table na kojoj je bio prekrižen Varaždin. Više nas nisu okruživali velike ustanove s lijepo izrađenim zidovima, ukrašenim ponekim kipićem već gusta tamna šuma koja se prostirala pokraj nas. Nije baš puno trebalo da dođemo do Čakovca. Ovdje je također bio veliki Dvorac Zrinskih. On se nalazio u ogromnom parku koji je u sklopu dvorca. U ovakvom parku se ponekad održavaju različite zabave i festivali. Da dođete do dvorca morate prijeći drveni most, a iza dvorca je Muzej Međimurja u kojem nažalost nikad nisam bila, ali jako bih voljela. Ubrzo smo izašli iz Čakovca i na našem putu do Hlapičine uslijedila su još mnogobrojna druga sela, Mačkovec, Nedelišće, Pušćine… Bilo je dosta mračno i ljudi na biciklima koji su se također vozili cestom nosili su žarko žute prsluke da ih se lakše može uočiti. Cesta je bila malo kvrgava. Posvuda su bili ili šljunak ili kamenčići. I konačno smo došli do Hlapičine. Ispred vrata dočekali su me moja teta, mama i sestrična. Pozdravila sam se s Martom i obećala da ćemo se uskoro opet vidjeti. Nakon što sam ušla u kuću malo smo pričali i ja sam se na brzinu raspakirala. Noć je bila duga jer je bio pun mjesec. Sljedeće jutro mama je rekla da idemo u Austriju, u Bad Radkersburg da malo vidim grad. Bila sam oduševljena i van sebe, nikad to ne bih očekivala. Ja nikad nisam bila u Austriji i oni su to znali, zato su me i iznenadili. Vozio nas je moj stric. Jurili smo cestom. Prolazili smo pokraj voćnjaka i kuća. Kada smo stigli prvo na slovensku granicu morali smo naravno dati osobne i krenuli smo dalje. Prvo što sam ugledala je Crkva Sv. Kristijana, a pokraj nje je bio žuti natpis “Prišli ste v Slovenijo” što znači “Došli ste u Sloveniju.” Oduvijek sam željela naučiti slovenski. Išli smo kroz grad Mursku Sobotu i razne općine dok nismo došli do Austrijske granice. Nismo se baš puno vozili do Bad Radkersburga jer je to grad koji je jako blizu slovenske granice. Prije samog ulaska u centar grada vidjela sam neke zidine, vjerujem da su one štitile grad, ali ne znam zapravo iz kojeg su razdoblja povijesti. Danas zasigurno daju zadivljujući dojam gradu. Kada smo ušli u centar parkirali smo na parkiralištu od šljunka koje je gledalo na lijep zeleni park u kojem je bila crkva. Kasnije smo otišli prošetati. Na stablima su bili crveni ukrasi raznih oblika poput božićnih jelki, anđela koji sviraju frule… U centru je bilo ne toliko malo klizalište, još jedna crkva, ali nešto manja i veliki kip. Vidjela sam i fontanu pokraj koje sam se slikala no fontana nije radila jer je bila pokrivena da se ne bi zaledila. Prošla sam pokraj vinarije koja je bila u staromodnijem stilu. Išli smo prošetati nekim uličicama u kojima nije bilo toliko ljudi. U ulici je bio neki zatvoreni atelje. Ubrzo smo došetali u park u kojem je bila velika crkva “Frauenkirche”. Pošto je bila zima, cijelo dvorište ispred crkve bijeljelo se od snijega. U gradu nije bilo toliko ljudi, ali nije bilo ni jako tiho. U pošti sam nakupovala tonu razglednica. Bad Radkersburg je malen, ali predivan grad koji zbilja ostavlja dojam. Voljela bih živjeti ovdje jer je mirno i lijepo. Nadam se da ću ponovno posjetiti taj grad koji je zbilja pravi mali raj. Vraćali smo se doma pomalo umorni, ali sretni. Sjećam se da smo ponovno prošli kroz Mursku Sobotu. Lijep mali grad koji je zasigurno vrlo simpatičan s prijaznim ljudima. Mislim da mi je mama pričala da tamo žive neki njezini prijatelji. I tako smo izišli i iz Slovenije i ušli u Hrvatsku. Vozili smo se po mostu, a okruživala nas je dugačka tamna rijeka Mura. Tako je izgledalo moje putovanje preko granice točnije preko dvije granice.

Ana Kuhar,  Pula