Adrian Benčić: Put ka gradu
U selu iza grada
s malo kuća i ograda.
Joj! poviče dječak sa sela,
sav mu je kupus svinja pojela.
Ali nije ljut jer na brdu su
skrivajući se u hladu,
njegovi roditelji planirali
izlet ka gradu.
Oduvijek je želio otići u grad,
a baš tamo ide sad.
Hura!
Jupi!
poviče dječak te nabaci
jedan veliki smiješak.
Uh, kakva sreća i veselje,
za put u gradsku ljepotu i izobilje,
tako nešto nikada vidio nije.
Još je jučer ganjao svinje u blatu,
radosno poviče: nikada više neću
morati saditi salatu!
Onda vrijeme dođe
da dječak
u grad pođe, do grada zajedno kreću
i odjednom više ne hodaju po cvijeću.
Svugdje buka i zagađen zrak,
niti jedan ne cvjeta mak. Ah!
Isprva bi ovom putu rekao da
ali sada kaže ne!
”Zar vrijedi biti usred gadosti te?
Jesam li pogriješio što u gradu ne živim?
Možda i jesam, no svojoj se odlučnosti divim!”
Adrian Benčić, Pula