Vatra za Badnjak

Jednom davno, prije mnogo, mnogo godina na vrhu jednog brda ponosno je stajala kula.
U toj kuli živio je zmaj. Nije to bio strašan zmaj od kojeg su ljudi zazirali i živjeli u strahu, bio je to zmajček prijatelji moji. Podno tog brda nalazilo se mjesto Ploča, a u tom mjestu je živjela djevojčica Emili.

Malena Emili je voljela zmaja i on je volio nju. Puno vremena provodili su zajedno igrajući se u polju, preskačući potok i loveći ribe. Emili je uživala sjediti na leđima zmaja i iz zraka promatrali Ploču udišući čisti zrak nošen vjetrom s obližnje planine.

Najviše od svega su voljeli Božićno vrijeme. Na Badnje veče se u Ploči palila vatra koju su ljudi nazivali Badnjak, a svaki put bi je zapalio zmajček imenom Pozojček. Ljudi i Pozojček su živjeli zajedno i sretno.

I danas postoji to mjesto i u mjestu djevojčica imenom Ema. Ljudi i danas kao nekad davno na Badnje veče pale Badnjak. Na vrhu onog isto brda prkosi vremenu kula, ali u kuli nema zmaja.

Danas je tako vruće da više nema ni potoka u kojem su nekad plivale ribe. Vjetar koji puše s one iste planine kao da ne donosi čist zrak kao što je bio nekad. Ema stoji pred kulom, razmišlja o Pozojčeku i gleda polje pred sobom. Misli kako je sve suho da nam danas i ne bi trebao zmaj da se pred nama sve zapali.

Ema Marnika
OŠ Krune Krstića, Zadar