Priča se…

Večer u domu Missallowih nije ista kao druge. Mali Weelis je Alisin mlađi brat, koji svaku večer od 7 h do 23 h ima svoj vlastiti mali cirkus. Njihova mama Erla svake večeri pjeva u Weelisovom cirkusu pjesmu “Šaša šašavci” koju je sama napisala. Tata Olip pleše i žonglira u Weelisovom cirkusu, a Alisa izvodi gimnastičke akrobacije u skladu s pjesmom “Šaša šašavci”. I tako svake večeri sve do jedne. Priča se da su te večeri svi zaspali u 9 h, a ne kao inače u ponoć. Priča se da je glavni uzrok tome izlet u zabavni park. Kako oni nikada nigdje nisu posebno išli, ovo im je iskustvo bilo potpuno novo. No, već sljedeću noć Weelisov cirkus bio je živ. Te večeri susjedi (Maria, g. Irok, gospođa Hašela i g. Orao odnosno Orio) okupili su se u velikoj kući g. Oria obučenoj u zlato od temelja do krova. Da g.Orao, ovaj g.Orio, bio je najbogatiji u cijeloj zemlji. Uglavnom, svi su sjeli za velik stol u uredu g. Oria. Dugo su razmišljali, a onda se gospođa Hašela dosjetila.
-Znam! -uzvikne gospođa.
-Ma nemoj, kakav si plan točno smislila!? – rugajućim tonom reče g. Orio.
-Ako ih je putovanje u zabavni park umorilo, zašto im ne bi nadalje podmetali “besplatne” ulaznice za zabavni park – objasni svoj “briljantan” plan.
– A u našoj zemlji zabavnih parkova ima koliko god ti srce želi, tako da bi plan mogao uspjeti! – promisli g. Irok.
– Ali otkud nam novci za takvo što? Sve to košta! – živčano kaže g. Orio.
– Pa kakvo je to pitanje g. Orio!?Pa vi imate novca k’o u priči, a i ja imam cijelu vreću kupona za zabavne parkove, koje sam osvojila na tomboli! -reče ushićeno Maria.
-Baš tako! – slože se g. Irok i gospođa Hašela.
– U redu, u redu! – povikne g. Orio.
-Sutra u 7 h ujutro, stavit ćemo im četiri ulaznice u sandučić, pozvoniti te brzo pobjeći – reče gospođa Hašela.
– U redu! – poviknu uglas.
I tako sutradan ujutro, u 7 h ujutro ulaznice su bile u sandučiću obitelji Missallow. Kad su pronašli “besplatne” ulaznice za zabavni park oduševili su se.
-HURA! Opet idemo u zabavni park! LALALA – poviknu Alisa i Weelis.
Odmah su se počeli spremati, tako da su već u 10 h bili u zabavnom parku Mooris. Tako su se zabavili, ali i umorili da kad su došli kući ni zube nisu oprali, a već su spavali. Dok su se Maria, g. Irok, gospođa Hašela i g. Orio zadovoljno smiješeći uživali u tišini i miru. Sutradan ujutro, također u 7 h “besplatne” ulaznice opet su bile u sandučiću Missallowih.
-Opet! – povikne mama Erla.
I tako, kao i jučer u 1 0h bili su u zabavnom parku. Ali ovaj put u zabavnom parku Koolew. Navečer su došli kući i opet zaspali kao klade, a zadovoljni susjedi uživali u zasluženom miru. Sutra ujutro, opet u 7 h…
-Ulaznice! Opet! – iznenađeno će tata Olip.
-Mama, zar baš moramo ići? Po ne znam koji put dobivamo BESPLATNE ulaznice za zabavne parkove! Ne da mi se više! – reče Alisa.
– Znam, ni meni se više ne da ić!i -kaže mama Erla.
– Onda jednostavno nećemo ić!i -odgovori tata Olip.
– A ulaznice možemo pokloniti nekom drugom! – zaključi mali Weelis.
Kada je navečer Weelisov cirkus ponovno bio živ, susjedi su shvatili da je Missallovima dosadilo putovanje u zabavne parkove, odlučili su pokušati s nekim drugim aktivnostima. No, isto tako, sve je bilo zabavno 2-3 puta pa im onda dojadilo. Maria, g. Irok, gospođa Hašela i g. Orio opet su sazvali okupljanje za velikim okruglim stolom u zlatnoj kući g. Oria.
-Jedino što u ovom trenutku možemo je odseliti se! – ozbiljno će gospođa Hašela.
-U redu, učinimo to! – povikne g .Irok.
-Ali gdje ćemo onda živjeti? – zabrinuto kaže Maria.
-Bez brige, ja imam veliku kuću na moru. Tamo se možemo preseliti! – kroz lagani smiješak reče g. Orio.
Već sutra Maria, g. Irok, gospođa Hašela i g. Orio bili su u ZLATNOM kombiju g. Oria. Vozili su se, vozili…i konačno stigli.
– Ova kuća je predivna! – povikne gospođa Hašela.
Ova kuća bila je još zlatnija od one pored Missallowih. Samo što ova nije imala veliki okrugli stol, ali nema veze. Svi su se smjestili, dobili ogromne sobe. No, priča se da je g. Orio zaljubljen u gospođu Hašelu pa je zato ona dobila najveću sobu u kući. Ali to je strogo čuvana tajna, tako da ššššš…
U međuvremenu u kuće Marie, g. Iroka i gospođe Hašele doselili su se neki mladi ljudi: Lona, Rekto i Sanja. Jedino je kuća g. Oria bila prazna, nije ju htio prodati. Mislim, velikih zlatnih kuća nikad dosta. I novim susjedima je smetao Weelisov cirkus, ali oni su znali koji je jedini način da se riješi neki problem. Nazvati policiju. Ma samo se šalim! Razgovor najbolje riješi problem, a ako to ne upali onda zovemo policiju. Ali upalilo je, susjedi su porazgovarali s Missalowima, dogovorili su se da će cirkus biti svaku subotu, ali samo SUBOTU. Kako su se vijesti brzo širile, tako su brzo došle i do zlatne kuće g. Oria.
-Samo smo trebali razgovarati, SAMO RAZGOVARATI!!!!!! – ljutito će g. Orio.
-Kako se toga nismo sjetili!? – žaleći kaže g. Irok.
-SAMO RAZGOVARATI! – g. Oriu već je para izlazila na uši.
Makar, zašto je on tako ljut, on se uvijek može vratiti u svoju kuću za razliku od ostalih koji su svoju kuću prodali. Priča se da je g. Orio doživio napadaj bijesa, završio u bolnici te da dan danas leži u bolničkom krevetu. Maria, g. Irok i gospođa Hašela još uvijek žive u zlatnoj, sad već staroj kući g. Oria. A Missallowi sretno žive. Weelis ide u srednju školu, a Alisa na faks. No svejedno svake subote Weelisov cirkus je živ, jedino što se promijenilo je da to više nije cirkus malog Weelisa, već cirkus VELIKOG Weelisa.

Rosa Krog Broz, 4. raz

OŠ Janka Leskovara, Pregrada