Povijest običaja iz Srbije

Jednog dana dok sam hodao ulicom susreo sam jedno čudnovato biće. Bilo je malo i slatko, stisnulo mi se uz noge jer mu je bilo hladno. Nisam znao što je to na prvi pogled, ali kada sam ga bolje pogledao, vidio sam da je to mali zmaj. Znao je pričati, ali nije imao ime pa sam ga odlučio nazvati Zmajček Pozojček.
Shvatio sam da ima čudan naglasak, ali sam tek nakon razgovora s njim shvatio da dolazi iz Srbije, da se izgubio. Dugo je putovao dok nije na kraju došao u Hrvatsku. Ispričao mi je neke običaje iz svoje zemlje. Rekao mi je da oni slave Božić 7.1., a ne kao što slavimo mi. Još mi je rekao da kod njih na Badnjak muškarci rano ustaju i još za mraka pođu u šumu da uzmu duge hrastove grane. Na Božić se naIoži vatra tim granjem. Na Badnjak djeca hodaju po kućama, pjevaju pjesme i za to dobivaju slatkiše. Božić Bata drugo je ime za Djeda Božićnjaka. Rekao je da na Božićno jutro jedu kruh u koji stave novac i tko izvuče novac, znači da će cijele godine imati puno novaca. Nakon toga otvaraju poklone.
To je srpski običaj koji Zmajček Pozojček svake godine poštuje i radi. Srećom, pojavio se njegov stric i sretno su se vratili svojoj kući.

Mario Jurina

OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovički

Mentorica: Jelena Halambek