Priče obitelji Troha iz Jablana
Zagipsani dan
Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije bilo vožnje s biciklom! Jednog ljetnog sunčanog dana moja prijateljica Ivona i ja odlučile smo se voziti na biciklu. Krenule smo i bilo je super dok mi odjednom nije ispala tenisica.
Ja uzviknem: “Ivonaaaa, pala mi je tenisica!“ Okrenule smo se po nju i …pljas! Padnemo s bicikla. Ivona se uspjela izvući, ali ja ne baš. Pao mi je bicikl na nogu i to baš onu na kojoj nije bilo tenisice .Šepajući sam došla kući. Kad sam skinula hlače imalo se što vidjeti – krvava noga!
Tako sam završila na hitnoj i začas mi se noga pretvorila u grudu snijega od gipsa. Od tada pazim na kamenčiće i da su mi tenisice dobro zavezane!
Ema Troha 3.razred
PŠ Jablan Vrbovsko
Mravi u glavi
Bio bi to još jedan sasvim običan dan, da nije…bilo igre lovice. Bilo je to prije više od 25 godina za vrijeme ljetnih praznika. Skupina od nas desetak odlučila je igrati se lovice u vrtu kod susjeda. Brojalica na ispadanje odlučila je da će loviti jedan dečko koji je bio vrlo brz pa mu to nije bio nikakav problem. Mi smo se dali u trk kao muhe bez glave, preskačući sve što nam se našlo na putu i urlajući kao ludi. U jednom trenutku dečko koji nas je lovio krenuo je loviti mene, a ja sam trčala koliko god su me noge nosile. Ispred mene se odjednom stvorio veliki kamen kojeg sam odlučila preskočiti.
i tako se dogodilo….ja preskačem kamen, tenisicom zapinjem za njega, gubim ravnotežu i padam! Da stvar bude još bolja , glavom sam kao noj zaronila u mravinjak i to ne u bilo kakav, nego u mravinjak žutih mrava. Toga u prvi mah nisam bila ni svjesna. Bila sam sva sretna što se nisam razbila – ruke i koljena bila su čitava – nisam bila svjesna da s na mojoj glavi i po tijelu nalazi stotinjak ljutitih žutih mrava.
U jednom trenutku igram se s društvom lovice, a u drugom trčim kao luda dvorištem vičući i lomatajući rukama, tresući sa sebe ljute mrave koji grizu gdje god stignu.
Tako sam poslijepodne završila u kući s hladnim oblozima na licu, vratu i rukama, sva natečena od ugriza mrava!
Jasna Troha, mama
