Obiteljski piknik
Bio bi to još jedan sasvim običan dan da nije ovu subotu upropastila kiša.
U petak navečer došla nam je ideja da bi našu zajedničku subotu proveli u prirodi. Trebali smo ići na obiteljski piknik. U subotu ujutro probudila sam se s osmjehom na licu zbog našeg obiteljskog piknika. Kad sam se probudila, mama je već spremala veliku košaru za piknik, a tata je sve prenio u auto. U trenutku kada smo pošli do auta shvatili smo da se sunce sakrilo i da su nebo prekrili sivi oblaci, ti oblaci su nas zabrinuli. U glavi su mi se vrtjela pitanja što ako počne kiša? Zar ćemo odgoditi piknik? Hoće li sunce ponovo izaći? Je li nam upropaštena subota? Na ta pitanja odgovor od obitelji nisam dobila, zapravo mislim da su se i oni ta pitanja pitali. Svi odgovori na moja pitanja bili su u rukama prirode. Svejedno smo sjeli i vozili se na mjesto predviđeno za piknike kada po putu odjednom počne jako padati kiša. Nakon što smo stigli, vidjeli smo da na tom mjestu postoje kućice za piknike upravo radi neprilika kakve su danas zadesile nas. Smjestili smo se u kućicu, raspakirali košaru, počeli smo naš piknik. Kiša je uspjela upropastiti piknik u prirodi, ali nije upropastila našu subotu jer je potkraj našeg piknika stiglo sunce.
To je za mene najveće veselje te subote.
Leona Zeman, 7.razred
OŠ Gornji Mihaljevec
Mirko Zeman (tata)
