Dani OŠ Šijana: Letmobil
Šetala sam gradom i razmišljala. Palo mi je na pamet kako već dugo nisam nigdje otputovala. Pogledala sam prema nebu jer sam čula nekakav zvuk. Vidjela sam nešto veoma čudno. Izgledalo je kao velika šarena ptica. Išla je prema meni. Odmaknula sam se, a ta velika ptica je sletjela. Bio je to leteći automobil. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Hodala sam začuđeno oko njega. Bio je jako šaren. Niti jedna boja nije nedostajala. Imao je velika, ružičasta krila, jedna velika vrata, a na svjetlima velike zelene trepavice koje su se micale. Pokušala sam otvoriti vrata, a neki glas rekao mi je: “Dobro došli u Letmobil. Udobno se smjestite!” Vrata su se sama otvorila. Sjela sam, ali i dalje nisam znala odakle dolazi taj glas. U jednom trenutku Letmobil je počeo svijetliti. Ispred mene, stvorio se veliki ekran. Rekao mi je: “Zdravo, ja sam navigacija Svijetka i vodit ću te na ovom putovanju“ Više mi ništa nije bilo jasno. Pitala sam Svijetku kuda ćemo, a ona mi je odgovorila da idemo na kratko putovanje Europom. Krila su počela mahati gore, dolje i počeli smo se uzdizati. Pitala sam ju zašto je Letmobil došao baš do mene, a ona mi je odgovorila: “Ti si razmišljala o tome kako već dugo nisi putovala pa smo ti odlučili ispuniti želju” U isto vrijeme bila sam jako zbunjena, sretna i uzbuđena.
Prolazili smo iznad Slovenije. Tada sam shvatila kako ta zemlja ima prekrasnu prirodu. Posebno u proljeće. Zrake sunca odbijale su se od planina i obasjavale brojna jezera i rijeke. U Italiji sam vidjela ljude kako uživaju u divnim gradovima, sjede na terasama modernih restorana i jedu pizzu i paštu. Prošli smo iznad Sicilije i uočila sam razliku između tog dijela Italije i gradova koje sam do tada već bila posjetila, Trsta, Venecije, Padove i Verone. Pomislila sam kako se puno ljepote krije u samo jednoj državi. Iznad Portugala, ugledala sam kupače i surfere kako skaču po valovima Atlantskog oceana.
Letjeli smo već oko tri sata i počelo mi se spavati. Svijetka mi je rekla da pritisnem veliki crveni gumb. Bilo me strah što će se dogoditi, ali kad sam ga pritisnula, Letomobil se počeo širiti. Stvorio se udoban krevet, a zatim kuhinja i toalet. Zaspala sam.
Probudila sam se iznad Pariza. Eiffelov toranj se činio jako malenim iz zraka. Vidjela sam Disneyland i poželjela sam skočiti tamo. Njemačka me očarala svojim bajkovitim dvorcima. Činilo mi se da sam se vratila u vrijeme princeza i prinčeva. Njemački ogromni gradovi i široke autoceste brzo su me vratili u sadašnjost. Spustila sam se Letmobilom na zemlju da isprobam voziti tako širokom cestom. U Poljskoj sam vidjela puno razvijenih gradova, ali i malih mjesta koja su baš zbog svoje očuvanosti posebna. U jednom trenutku nekako mi je sve postalo sivo i tmurno. Letjeli smo iznad najružnijeg i najtužnijeg mjesta, iznad Auschwitza. Sjetila sam se svih filmova iz Drugog svjetskog rata koje sam pogledala i zbog kojih sam plakala. Bio je to najtužniji dio mog putovanja. Oraspoložila me ljepota Irske. Nisam mogla vjerovati koliko zelenila ima. Iznad Dublina, čula sam ljude kako pričaju mojim jezikom. Jako je puno Hrvata otišlo u Irsku u potrazi za boljim životom.
Letmobil je počeo svirati. Više nije imao goriva. Morali smo se vratiti. Ostavio me na istom mjestu gdje me i pokupio. Zahvalila sam se navigaciji Svijetki i otišla kući. Te večeri sam u krevetu razmišljala o svemu što sam doživjela toga dana. Shvatila sam kako je zapravo svugdje na svijetu lijepo. Svatko voli mjesto gdje je rođen, ali moramo putovati kako bismo upoznali i cijenili i druge krajeve, ljude i različite kulture. Željela bih ponoviti ovaj čarobni dan!
Leona Kablar
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
